Nekoliko sedmica kasnije, tokom redovnog servisa, utvrđeno je da na kućištu baterije postoji udubljenje veličine vrha palca, duboko jedan do dva centimetra.
Iako je mehaničar utvrdio da nisu oštećeni ni rashladni kanali ni baterijske ćelije, prema važećim standardima automobil više nije mogao biti odobren za saobraćaj s tom baterijom.
Problem je dodatno komplikovala činjenica da se vanjski zaštitni sloj ne može jednostavno popraviti, dok odgovarajuća polovna baterija nije bila dostupna. Procjena za novu bateriju i ugradnju iznosila je nevjerovatnih 78.000 eura.
Kesala je automobil kupio polovan samo osam mjeseci ranije, a njegova trenutna vrijednost iznosi oko 30.000 eura. Srećom, automobil je bio osiguran, pa je osiguravajuća kuća odlučila da ga proglasi totalnom štetom i isplati mu približno 30.000 eura.
Iako je automobil tehnički funkcionalan, zbog udubljenja više ne bi prošao tehnički pregled u Finskoj i drugim nordijskim zemljama. Zbog toga bi mogao završiti kao otpad ili biti prodan za izvoz.
Kesala situaciju smatra apsurdnom jer je upravo SUV kupio kako bi mogao voziti i po neasfaltiranim putevima. Ipak, kaže da će ponovo kupiti električni automobil, ali će ovaj put tražiti model s većim klirensom.
Dodatni paradoks predstavlja činjenica da se baterija iz ovakvog automobila, prema novim evropskim pravilima, ne može jednostavno iskoristiti kao izvor ispravnih modula za popravku drugih vozila. Nakon proglašenja totalne štete može dobiti status otpada i mora biti reciklirana.
Finski mehaničar Jesse Haapala ranije je upozorio da bi ovakva pravila mogla učiniti popravke baterija neisplativim ili nemogućim, što bi vlasnike električnih vozila moglo izložiti ogromnim troškovima i dugoročno povećati cijene osiguranja.
