Prvih pet odredbi iz ove agende su donijeli politički direktori Upravnog odbora Vijeća za provedbu mira (PIC) na sastanku u Briselu 2008. godine, a to su:
– Prihvatljivo i održivo rješenje pitanja raspodjele imovine između države i drugih razina vlasti;
– Prihvatljivo i održivo rješenje za vojnu imovinu;
– Potpuna provedba Konačne odluke za Brčko;
– Fiskalna održivost (promovisana putem Sporazuma o utvrđivanju stalne metodologije za utvrđivanje koeficijenata za raspodjelu sredstava UINO-a i osnivanje Nacionalnog fiskalnog vijeća);
– Zaživljavanje vladavine prava (demonstrirano putem usvajanja Državne strategije za ratne zločine, donošenjem Zakona o strancima i azilu i usvajanjem Državne strategije za reformu sektora pravosuđa).
Pored odredbi, koje na zvaničnoj stranici OHR-a navode kao “ciljeve”, ističu se i dva zahtjeva koja su donijeta na istom sastanku:
– Potpisivanje SSP-a (Sporazum o stabilizaciji i pridruživanju);
– Pozitivna procjena situacije u BiH od strane Upravnog odbora Vijeća za provedbu mira utemeljena na punom poštivanju Dejtonskog mirovnog sporazuma.
Kako se sve više govori o tome da li se treba i može zatvoriti OHR, uslovi i zahtjevi iz ove Agende 5+2 trebaju se gledati kao jedini objektivni indikator da li se ova pozicija istinski treba ugasiti.
Najveće pitanje ostalo neriješeno, ali je značajan dio ispunjen
Iz prvih pet odredbi koje su pred vlasti u BiH stavile države članice Upravnog odbora PIC-a, može se reći da su dvije u potpunosti ispunjene, što su i potvrdili iz OHR-a.
Prema ocjeni ove institucije, usvojene su četvrta i peta tačka iz prvog dijela agende, odnosno fiskalna održivost i zaživljavanje vladavine prava.
Iako se o suštinskom ispunjenju ovih uslova može raspravljati, OHR je ranije ocijenio da su ove odredbe ispunjene u kontekstu usvojenih zakona i rješenja.
Tako se naglašava usvajanje metodologije za raspodjelu prihoda Uprave za indirektno oporezivanje i uspostavljanje Fiskalnog vijeća BiH, u kontekstu fiskalne održivosti, te usvajanje Državne strategije za ratne zločine, donošenje Zakona o strancima i azilu i usvajanje Strategije reforme pravosuđa, u kontekstu vladavine prava.
OHR je još 2008. godine naveo da ove odredbe smatra ispunjenim, iako je situacija na terenu, posebno u kontekstu vladavine prava, poprilično upitna.
Pitanje treće odredbe, odnosno potpuna provedba Konačne odluke za Brčko, je neodređeno. OHR je još 2012. godine suspendovao superviziju nad ovim dijelom Bosne i Hercegovine, ali nikada nije proglasio odredbu ispunjenom.
Ipak, najviše pažnje je na pitanjima državne i vojne imovine, koje će, po svim indicijama, biti predmet istog rješenja.
Dok se može diskutovati o ispunjenju ili neispunjenju drugih uslova iz ove agende, pitanja državne i vojne imovine su definitivno neriješena.
Posljednja konkretna aktivnost vezana za državnu imovinu desila se 2005. godine, kada je tadašnji visoki predstavnik u BiH Paddy Ashdown nametnuo Zakon o zabrani raspolaganja državnom imovinom, a koji je i dalje na snazi.
Rješavanje ovog pitanja blokiraju zvaničnici iz Republike Srpske, koji negiraju postojanje državne imovine, smatrajući da sva imovina pripada entitetima.
Slična situacija je s vojnom imovinom, s tim da je knjiženje perspektivne i neperspektivne vojne imovine koja se nalazi na teritoriji Federacije BiH pokrenuto, ali nije u potpunosti provedeno. U RS-u se, kao što je to i situacija s državnom imovinom, ovaj proces blokira.
Dva preostala zahtjeva djelomično ispunjena, ali je potpuno ispunjavanje pitanje političke volje
Što se tiče “+2” dijela ove agende, može se reći da je ona polovično ispunjena, ali vrlo brzo može biti i potpuno provedena.
Bosna i Hercegovina je 16. juna 2008. godine potpisala Sporazum o stabilizaciji i pridruživanju s Evropskom unijom, što je jasno ispunjenje prvog zahtjeva ovog dijela agende.
Drugi zahtjev se formalno naziva “Pozitivna procjena situacije u BiH od strane Upravnog odbora Vijeća za provedbu mira utemeljena na punom poštivanju Dejtonskog mirovnog sporazuma”, a realnost je da je ovo pitanje suštinski stvar koja se može završiti jako brzo kad se donese odluka o zatvaranju OHR-a.
Naravno, pitanje je koliko će ta pozitivna procjena biti bazirana na realnom stanju u našoj zemlji, a koliko na političkom momentu i odluci da se OHR ugasi, ali će formalno uslov biti ispunjen kad se krene u ovaj proces.
Gašenje OHR-a je neminovnost, ali je pitanje kako će izgledati budućnost
kad se kroz prizmu Agende 5+2 sagleda stanje u BiH, naša zemlja je na dva koraka od finaliziranja zahtjeva i zatvaranja OHR-a.
Potrebno je još usvojiti Zakon o državnoj imovini, kao i o vojnoj imovini, te dobiti pozitivan izvještaj Upravnog odbora PIC-a, što se može nazvati i formalnošću.
Također je potreban “mini-korak” u kontekstu provedbe odluke o Distriktu Brčko, što se također može nazvati i formalnim korakom koji će se ispuniti kad se PIC odluči krenuti u gašenje OHR-a.
Kako visoki predstavnik ima mogućnost, kroz Bonske ovlasti, da nametne zakone kojim bi se riješila pitanja državne i vojne imovine, zatvaranje OHR-a je, posebno u aktuelnom političkom trenutku, neminovnost.
Ipak, kad uzmemo u obzir šta se dešava u praksi te koliko se istinski fiskalna održivost i vladavina prava mogu smatrati ispunjenim uslovima, nameće se pitanje: Da li su formalnosti dovoljne ako situacija na terenu govori drugačije?
Za međunarodnu zajednicu je to, kako sugerišu poruke iz Washingtona, dovoljno, ali bi građani BiH mogli plaćati cijenu disfunkcionalnosti sistema koji, ako ga OHR prerano napusti, na kraju nije u potpunosti riješio, iako je za to postojala mogućnost.
