Nekadašnji kapiten tuzlanskog kluba oprostio se od kluba otvorenim pismom upućenim navijačima u kojem je, osim zahvalnosti za godine provedene u crveno-crnom dresu, iznio niz kritika na račun trenutnog rukovodstva i načina funkcionisanja kluba.
Husejinović je poručio da mu nije bila namjera naštetiti Slobodi, već da smatra kako navijači zaslužuju znati istinu o situaciji u kojoj se klub nalazi. Istakao je da će Sloboda za njega uvijek imati posebno mjesto, ali da odgovornost za trenutno stanje vidi u ljudima koji upravljaju klubom.
Podsjetio je da se 2020. godine vratio u Tuzlu iako je imao ponude iz inostranstva jer je vjerovao da može pomoći Slobodi da se vrati na staze uspjeha. Međutim, kaže da danas odlazi razočaran zbog načina na koji se klub vodi i zbog izostanka dugoročne vizije.
Bivši kapiten smatra da se u klubu godinama ponavljaju iste greške, od čestih promjena igračkog kadra do nagomilavanja dugova, zbog čega, prema njegovom mišljenju, nije moguće ostvariti kontinuitet rezultata.
Posebno je istakao da ga je pogodio način na koji je završena njegova epizoda u Slobodi. Naveo je da su se iz kluba javno opraštali od drugih igrača, dok se njemu, kako tvrdi, nije uputila ni riječ zahvalnosti niti je navijačima objašnjeno zbog čega napušta klub.
Husejinović je otkrio i da je tokom godina oprostio dio svojih potraživanja kako bi pomogao klubu, naglašavajući da to nije učinio zbog pojedinaca u rukovodstvu, već zbog ljubavi prema Slobodi. Dodao je kako su domaći igrači često pristajali na odricanja, dok su, prema njegovim riječima, u pojedinim slučajevima drugi imali povoljniji tretman.
Govoreći o finansijskoj situaciji, naveo je da su igrači u posljednjih godinu dana primili svega pet i po plata, što je, kako smatra, nedopustivo za profesionalni klub. Istakao je i da su se od nogometaša često očekivala nova odricanja ukoliko žele ostati u ekipi.
U svom obraćanju osvrnuo se i na uslove rada, tvrdeći da su u pojedinim periodima nedostajali osnovni rekviziti, kvalitetna oprema i stručna podrška te da su igrači nerijetko sami organizovali pojedine segmente treninga.
Posebnu zahvalnost uputio je Amiru Smajloviću, za kojeg je rekao da je, prema njegovom mišljenju, bio jedan od ključnih ljudi u svakodnevnom funkcionisanju kluba, ističući njegovu posvećenost i spremnost da pomogne kada je to bilo najpotrebnije.
Husejinović je iznio i svoje mišljenje o predsjedniku Skupštine Nedžadu Bijesoviću i predsjedniku kluba Azmiru Husiću, navodeći da u njihovom mandatu nije vidio poteze koji su donijeli značajniji napredak. S druge strane, posebno je pohvalio bivšeg predsjednika Senada Mujkanovića, za kojeg je rekao da je ostavio najveći pozitivan trag u periodu njegovog igranja za Slobodu.
Dotakao se i omladinskog pogona, ocijenivši da mladi igrači nemaju uslove kakve zaslužuju. Prema njegovim riječima, treneri su često bili preopterećeni, roditelji snosili veliki dio troškova, dok sve više djece bira druge klubove zbog boljih uslova za razvoj.
Na kraju je zahvalio saigračima, trenerima, zaposlenicima kluba i navijačima na podršci tokom svih godina provedenih u Slobodi, poručivši da klub mora biti iznad svakog pojedinca i izrazivši nadu da će u budućnosti dobiti rukovodstvo koje će ga vratiti na mjesto koje mu pripada.
Karijeru je počeo upravo u Slobodi, a još je igrao za Werder, Kaiserlautern, Sarajevo, Dinamo Zagreb, Lokomotivu te Tuzla City.
Za seniorsku reprezentaciju Bosne i Hercegovine je odigrao tri utakmice.
