Kerim Alajbegović je u nedjelju potpisao za Juventus i postao najnoviji u nizu igrača s Balkana koji su nosili taj dres. Prije njega su tuda prošli osvajač Lige prvaka iz Srbije, Hrvat koji je klub kasnije vodio s klupe, i dvojica iz Bosne i Hercegovine koji su godinama bili nosioci igre.
Juventus je s ovih prostora dovodio igrače kroz cijele tri decenije.
Neki su ostavili trag koji se i danas pamti u Torinu, drugi su prošli gotovo nezapaženo, a nekolicina je došla u trenutku kada je klubu bilo najteže.
Ovo su oni koji su ostavili najviše traga.
Vladimir Jugović je iz Srbije, a u Torino je stigao 1995. i tamo proveo dvije sezone.
Dvadeset drugog maja 1996, u finalu Lige prvaka protiv Ajaxa u Rimu, ušao je s klupe umjesto Antonija Contea. Utakmica je nakon produžetaka završila 1:1, pa se išlo na jedanaesterce.
Jugović je izveo posljednji i pogodio, a Juventus je slavio 4:2.
Bio je to drugi evropski naslov u historiji kluba.
Sam je kasnije rekao da je prilazio bijeloj tački prilično miran i da je, kada je vidio loptu kako prolazi pored Van der Sara, znao da je ušao u legendu Juventusa. Pet godina ranije isti trofej je osvojio s Crvenom zvezdom.
Devet sezona u odbrani, pa povratak na klupu
Igor Tudor je iz Hrvatske i proveo je devet sezona u Torinu, od 1998. do 2007.
Bio je jedan od stubova odbrane, a ostao je i kada je klub 2006. zbog afere s namještanjem utakmica prebačen u Seriju B. Taj potez su navijači zapamtili, jer je većina zvijezda tada otišla.
Njegova veza s klubom nije prestala igračkom karijerom. Vratio se kao pomoćni trener, a u martu 2025. preuzeo je prvi tim.
Time je postao prvi čovjek s ovih prostora koji je Juventus vodio s klupe.
Napadač s dva evropska trofeja
Alen Bokšić, također iz Hrvatske, došao je 1996. iz Lazija i ostao jednu sezonu.
Bila je to sezona u kojoj je klub osvojio Interkontinentalni kup i evropski Superkup, a igrao je i finale Lige prvaka 1997, izgubljeno od Borussije Dortmund.
U Torino je stigao kao igrač koji je već znao kako se osvaja, jer je s Marseilleom podigao trofej Lige prvaka 1993.
Iz Hrvatske je kroz klub prošao i Robert Jarni, koji je proveo sezonu sredinom devedesetih, te Marko Pjaca, koji je 2016. došao kao veliko pojačanje ali su ga zaustavile teške povrede i nizovi posudbi.
Bosanac koji je bio motor ekipe
Miralem Pjanić je u Juventus došao 2016. iz Rome i ostao četiri sezone.
Bio je jedan od glavnih nosilaca igre u periodu kada je klub nizao naslove u Seriji A, a 2020. je prodat Barceloni.
Prije njega je iz Bosne i Hercegovine tu igrao Hasan Salihamidžić, koji je 2007. stigao iz Bayerna i donio svestranost na desnoj strani terena. Ostao je dvije sezone.
Njih dvojica su do sada jedini bosanskohercegovački igrači koji su za Juventus odigrali veći broj utakmica. Tarik Muharemović je prošao kroz drugi tim kluba prije nego što je otišao dalje.
Sjajna prva sezona, pa nestanak iz sastava
Miloš Krasić je iz Srbije i stigao je 2010. iz CSKA Moskve.
Prva sezona bila mu je izvrsna, s hat-trickom i statusom jednog od najboljih pojačanja tog ljeta.
Nastavak nije bio takav. Već naredne sezone izgubio je mjesto u sastavu i ubrzo napustio klub.
Iz Srbije su kroz Torino prošli i Darko Kovačević, koji je krajem devedesetih bio efikasan igrač s klupe, i Zoran Mirković, defanzivac iz istog perioda. Danas su tu Dušan Vlahović i Filip Kostić.
Potpisao ugovor, ali nikada nije zaigrao
Najneobičniji slučaj je Ivan Ergić.
Vezni igrač potpisao je za Juventus vrlo rano u karijeri, ali za prvi tim nikada nije upisao nijedan zvanični ligaški nastup.
Otišao je u Basel, gdje je izgradio karijeru, a kasnije je postao poznat i po tome što je otvoreno govorio o mentalnom zdravlju u sportu, u vrijeme kada se o tome gotovo nije pisalo.
Alajbegović sada dolazi kao osamnaestogodišnjak za kojeg je plaćeno preko trideset miliona eura. Sezona u Seriji A počinje 23. augusta.
Pratite nas na društvenim mrežama
