Robinson Leoni kaže da mu se to redovno dešava kada putuje poslovno. Kod kuće u prosjeku spava sedam sati, dok mu pametni sat prve noći van kuće, bez obzira na kvalitet kreveta ili čepiće za uši, pokazuje otprilike pet sati sna.
“Osjećam se normalno, bez stresa i ničega sličnog, ali primjećujem da se stalno budim”, rekao je.
Anna Wick, viša istraživačica sna na Univerzitetu u Freiburgu u Švicarskoj, navodi da je fenomen potvrđen u desetinama studija i da vjerovatno ima evolucijske korijene. Prema njenim riječima, pretpostavlja se da je riječ o prilagodbi zbog koje mozak tokom sna ostaje na oprezu u nepoznatom okruženju.
Ahmad Mayeli, profesor psihijatrije i istraživač sna na Univerzitetu u Pittsburghu, kaže da većina ljudi iskusi ovaj efekt, čak i kada ga ne primijeti jasno.
U prosjeku, ljudi u novom okruženju spavaju 20 do 30 minuta manje, a dio mozga povezan s najdubljom fazom sna ostaje aktivniji, što ukazuje na pojačanu budnost.
“Nije baš kao kod delfina, ali studije ipak pokazuju da dio mozga spava manje”, ističe Mayeli.
Stručnjaci dodaju da na san mogu utjecati i samo putovanje, svjetlo iz hotelske sobe, porodična napetost ili očekivanje da će noć biti loša. Efekt je često izraženiji kod djece, adolescenata i starijih osoba, dok se nakon prve noći uglavnom smanjuje.
Psihologinja Lisa Strauss preporučuje uobičajene navike za bolji san: hladnu i mračnu sobu, odlazak na spavanje u isto vrijeme, večernju rutinu i izbjegavanje ekrana prije sna.
Savjetuje i da se novo okruženje učini poznatijim, uz mirnu aktivnost u krevetu te nošenje vlastitog jastuka ili dekice. Ako je naredni dan posebno važan, Mayeli preporučuje dolazak noć ranije kako bi se tijelo stiglo prilagoditi.
