Film donosi potresna svjedočenja o tragediji koja je u martu 2025. godine pogodila Kočane u Sjevernoj Makedoniji, kada je u požaru u klubu Puls stradalo 63 ljudi. Manchevski je film snimio u tajnosti, svega mjesec dana nakon tragedije, fokusirajući se na lična iskustva preživjelih, učesnika stampeda, ali i ljudi koji su rizikovali vlastite živote kako bi pomogli drugima.
Umjesto rekonstrukcije događaja i traženja odgovora o njegovim uzrocima, reditelj je želio zabilježiti ono što se dešavalo u najdramatičnijim trenucima, kada su se ljudi borili za vlastiti život ili odlučili pomoći drugima. Svjedočenja su snimljena jednostavno i bez dodatnih elemenata koji bi mogli skrenuti pažnju s njihovih priča.
Upravo iz te perspektive proizašao je i naziv filma “Dobri ljudi”, a Manchevski nam je na početku razgovora objasnio šta ga je navelo da priču ispriča upravo na ovaj način.
“Zato što je film o herojima. A heroji su, po meni, dobri ljudi. Nisu vojskovođe, nisu ni ti bogati, niti lijepi, niti uspješni, nego baš dobri ljudi su pravi heroji. Želio sam da snimim film o samom događaju, ali ne faktografski, ne o tome kako je do ovoga došlo, zašto je došlo. To me nije baš interesovalo. Interesovalo me je kako izgleda kad se suočiš sa tim strašnim trenutkom kad misliš da ćeš umrijeti. Ili kad odlučiš da budeš heroj i da se žrtvuješ za druge”, kazao je.
Kako bi zadržao fokus upravo na tim iskustvima, reditelj je odlučio da film snimi neposredno nakon tragedije. Ekipa je sa snimanjem počela dok su sjećanja i emocije još uvijek bile svježe.
“Tako da smo se fokusirali samo na te trenutke kad su ljudi bili u najvećoj opasnosti, kad su se borili za život ili kad su pomagali drugima. To je bila načelna ideja. Načelna ideja je također bila da ovo snimimo na samom početku, dok je sve još svježe. Mi smo snimili samo mjesec dana nakon tragedije”, rekao je.
Želio je, dodaje, čuti šta su ljudi doživjeli, šta su vidjeli, šta su osjetili i o čemu su razmišljali u trenucima kada su se suočili s mogućnošću smrti.
“I zbog toga je film i tako minimalan i tako spartanski, asketski, zato što nisam htio da ga lickam, da dodajem muziku, da dodajem neke, ne znam, lijepe pejzažne kadrove iz samog mjesta ili čak ni arhivski materijal, već da bude publika licem u lice sa ljudima koji pričaju o tome, o najvećoj stvari koju su u životu doživjeli”, objasnio je.
“Ljudi su željeli da ispričaju svoju priču”
Iako je riječ o izuzetno teškim iskustvima, Manchevski kaže da njegovi sagovornici nisu imali problem govoriti o onome što su preživjeli. Naprotiv, oni su željeli da njihova svjedočenja ostanu zabilježena.
“Iskreno, nije. Nije, zato što su ljudi, bar po našem iskustvu, zapravo oni su bili spremniji, oni su željeli da ispričaju svoju priču, da se to zna, da se zabilježi”, kazao je.
Upravo je to, prema njegovim riječima, bila još jedna važna svrha filma, da osim dokumentarnog zapisa bude i svojevrsni dokument o ljudima i njihovim iskustvima.
“To je bila druga namjera ovog filma, da ovo bude ne samo dokumentarac, već i dokument. I onda imali su povjerenja. Vidjeli su da mi nemamo namjeru da pravimo neku senzaciju od ovoga, poznaju moj rad, poštuju moje filmove i znali su da će ovo biti ozbiljan film. Tako da je, ustvari, taj dio bio lak”, istakao je.
Premijera filma “Dobri ljudi” bila je posebno emotivna. Nakon završetka projekcije, u sali je zavladala tišina koja je potrajala nekoliko trenutaka, a potom je uslijedio gromoglasan aplauz i razgovor s publikom istakao je reditelj tokom našeg razgovora.
“Završio je film, završila je špica, tišina. To je bila jedna gromoglasna tišina. I onda je bio ovaj veliki aplauz i odličan razgovor i odlična pitanja. Odlična pitanja sljedećeg dana, neke od reakcija u medijima također. Tako da mislim, nisam mogao bolje očekivati”, rekao je.
Govoreći o reakcijama ljudi čija su svjedočenja zabilježena u filmu, reditelj je istakao da mu je bilo važno da im pruži siguran prostor u kojem će bez pritiska moći govoriti o onome što su preživjeli. Nakon razgovora, pojedini sagovornici prišli su mu kako bi mu zahvalili na prilici da podijele svoje priče.
“Najprije pokušaš da imaš razumijevanje, da pomogneš. I puno sagovornika mi je prišlo nakon razgovora da se zahvali što su imali uopće priliku. Ne samo što su imali platformu da ispričaju svoju priču, nego i zato što im je malo lakše s tim što su mogli da ispričaju ovako slobodno. Tako da, to je bila osnovna namjera, to je bio pristup”, rekao je.
Posebna veza sa Sarajevo Film Festivalom
Za Manchevskog, prikazivanje “Dobrih ljudi” u Sarajevu ima dodatnu težinu jer njegova veza sa Sarajevo Film Festivalom traje gotovo od samih početaka. Na prvom izdanju festivala, 1995. godine, predstavio je svoj film “Before the Rain”, a u Sarajevo je tada stigao u ratnim okolnostima.
“Festival je odličan! Mislim, prvo bogat je, ima izuzetan izbor. Ima puno ljudi, ima puno odličnog propratnog programa. Ima odličan odjek, svjetski odjek. I strašno mi je drago što je festival dobro ispao”, kazao nam je.
Prisjetio se i svog prvog dolaska u Sarajevo, kada je grad još bio pod opsadom.
“Ja sam bio prve godine, ’95., dok je grad još bio pod opsadom. I tada sam prikazao ‘Before the Rain’. Mi smo došli oklopnim kolima iz Splita. To je bila vožnja od 14 sati oklopnim kolima Ujedinjenih nacija. I bilo je veoma nadrealno prikazati film u Sarajevu ’95.”, prisjetio se.
Njegova veza sa festivalom nastavila se i nakon toga pa je u prvim godinama pomagao u formiranju njegovog međunarodnog odbora.
“Nakon toga sam pomagao festivalu prvih nekoliko godina da sastavi odbor, Board of Honorary Directors, u koji sam doveo Scorsesea, Bergmana, Formana, Meguissua, Shimu i tako dalje. Tako da je to bio onaj prvi Board of Directors festivala. Drago mi je što je festival dovde ovako procvjetao”, rekao je.
Već radi na novim filmovima
Film “Dobri ljudi” nakon Sarajeva nastavlja festivalski put, a Manchevski je otkrio i da će film uskoro imati makedonsku premijeru. Istovremeno, reditelj već ima spreman još jedan film.
“Ovaj će film ići na još nekoliko festivala. Sad u nedjelju igra, ima makedonsku premijeru. Ja sam radio dva filma paralelno. To je tako ispalo zato što sam duže vrijeme bio na crnoj listi Agencije za film u Makedoniji zato što sam prijavio korupciju”, rekao je.
Prema njegovim riječima, nakon što je dobio dva sudska spora, otvorila se mogućnost za realizaciju novih projekata.
“Na kraju sam dobio dva sudska spora i ta je brana pukla. I kad je brana pukla, onda sam snimio ne jedan, već dva filma. Mada sam ovaj film ja sam finansirao”, kazao je.
Drugi film nosi naziv “Sestra, brat i šahta”, a svjetsku premijeru trebao bi imati za dva mjeseca na velikom festivalu čije ime reditelj još ne smije otkriti.
