Historija i stotine hiljada žrtava još jednom su poslužili kao moneta za političko potkusurivanje. Iako je izraelski ministar vanjskih poslova Gideon Sa’ar nedavno pokrenuo inicijativu za priznanje genocida nad Armenima iz perioda Osmanskog carstva, što je uveliko protumačeno kao direktan udarac i osveta Turskoj zbog njenih oštrih stavova prema Izraelu, stvari su se brzo promijenile kada se u priču upleo Baku.
Prema izvorima Haaretza, izraelski premijer Benjamin Netanyahu lično je blokirao glasanje u Knessetu nakon što je Hikmet Hadžijev, glavni vanjskopolitički savjetnik predsjednika Azerbejdžana Ilhama Alijeva, kontaktirao njegov kabinet. Nakon tog poziva, izraelski zvaničnici su odmah uvjerili svoje azerbejdžanske kolege da je ovo pitanje “skinuto s dnevnog reda”.
Ministar Sa’ar, pravdajući inicijativu, tada je tvrdio da priznanje genocida “nije čin odmazde prema Turskoj”, dodajući da “nikada nije kasno učiniti pravu stvar”. Međutim, ubrzo se pokazalo da je “prava stvar” ipak podložna cjenkanju kada na scenu stupe bitniji saveznici. Izraelu je očigledno strateško partnerstvo s Alijevim postalo mnogo važnije od tjeranja inata turskom predsjedniku Erdoganu.
Azerbejdžan, blizak saveznik Turske, oštro je osudio izraelski pokušaj priznavanja genocida, nazivajući ga “iskrivljavanjem historijskih činjenica događaja iz 1915. godine” i svođenjem kompleksne historije na “političku odluku bez pravne osnove”.
Da bi dodatno signalizirao Izraelu da se ne igra sa ovim pitanjem, Alijev je povukao potez koji ukazuje na moguće zahlađenje odnosa. Prošle sedmice je u svojoj palati u Bakuu demonstrativno ugostio palestinskog premijera Mohammada Mustafu. U zvaničnom saopćenju nakon sastanka, azerbejdžansko predsjedništvo je naglasilo podršku uspostavljanju palestinske države sa Istočnim Jerusalemom kao glavnim gradom (koristeći arapski naziv Al-Quds al-Sharif), najavivši dalju pomoć agenciji UNRWA i izgradnju škole na Zapadnoj obali.
Ova diplomatska pljuska očigledno je bila dovoljna da Netanyahu shvati poruku i “zamrzne” historijsku pravdu prema Armenima.
Razlog za ovakvu popustljivost Izraela leži u dubokim vojnim i ekonomskim vezama. Posljednjih godina, Izrael posmatra Baku kao jednog od svojih najvažnijih međunarodnih partnera. Tokom rata između Armenije i Azerbejdžana, koji je okončan prošle godine, Izrael je azerbejdžanskoj vojsci pružio ogromnu pomoć u naoružanju.
Istrage su pokazale da Azerbejdžan redovno uvozi izraelsko oružje preko zračne baze Ovda, dok su američki mediji ranije izvještavali da je Izrael čak slao specijalne snage u Azerbejdžan kako bi izvodili operacije protiv Irana.
Iako pokušaji priznavanja armenskog genocida u Izraelu traju još od 2011. godine, svaki put su završili neuspješno. Ranije su izraelske vlasti tražile da se riječ “genocid” ublaži u “tragedija” ili “zločini”, a sada je postalo kristalno jasno, historijska istina u Knessetu zavisi isključivo od toga ko je trenutno ljut, a s kim se trguje oružjem.
