Olovo je dodavano benzinu kako bi se povećale performanse motora koje je pokretao, djelujući kao sredstvo protiv detonacije i to je zaista dobro funkcionisalo.
Pošto su automobili bili veliki biznis, olovni benzin je uveden za “uživanje” masa, uprkos poznatim i dobro dokumentiranim nuspojavama.
Ljudi su umirali zbog njega
Olovni benzin je okrivljen za smanjenje IQ-a miliona Amerikanaca, a to je samo početak. Ta prva prodaja olovnog benzina 1923. godine povezana je s čovjekom po imenu Thomas Midgley Jr. Midgley Jr. radio je za General Motors i tamo je otkrio prednosti olova za povećanje oktanskog broja, odnosno tetraetil olova (TEL).
Prednosti u performansama bile su jasne, pa je ovo nesumnjivo bilo veliko otkriće za Midgleyja Jr., koji je ubrzo počeo da pati od nuspojava trovanja olovom. Dakle, zdravstveni efekti TEL-a bili su poznati nekima čak i tada.
TEL je mogao uzrokovati oštećenje nervnog, kardiovaskularnog i imunološkog sistema, a uz to je usporio razvoj male djece. Midgley Jr. je na kraju morao uzimati višemjesečno odsustvo s posla zbog trovanja, ali po svemu sudeći se izvukao, jer su brojni zaposlenici General Motorsa umrli zbog izloženosti TEL-u.
Katalizator je dodatno ubrzao nestanak olovnog benzina
Drugi veliki problem bio je katalizator. Američka Agencija za zaštitu okoliša EPA je od 1973. godine tražila postepeno smanjenje količine olova u gorivu. Godinu dana kasnije EPA je zahtijevala da na svakoj benzinskoj pumpi bude dostupna najmanje jedna vrsta bezolovnog benzina.
EPA je zatim zahtijevala da automobili od modelske godine 1975. imaju katalizatore radi smanjenja štetnih emisija. Međutim, olovo oštećuje katalizator, pa su novi automobili morali koristiti bezolovni benzin. Novi benzin imao je određene negativne posljedice na performanse starijih motora, ali do tada su zdravstveni problemi povezani s olovom već bili dobro poznati.
Kako su stari automobili nestajali, a novi automobili koristili bezolovno gorivo, olovni benzin je postajao sve manje važan.
Kada je izbačen iz ponude?
U SAD-u je 1. januara 1996. godine potpuno uklonjen iz prodaje na benzinskim pumpama. U Evropi je olovni benzin eliminisan četiri godine kasnije, iako se nije prestao koristiti istog datuma u svim državama.
Na njegovo mjesto došao je bezolovni benzin, koji se pojavio otprilike 20 godina prije nestanka olovnog benzina. Dakle, prošlo je više od 70 godina između uvođenja i formalnog uklanjanja olovnog benzina, što su očito održavali lobi i interesi naftne industrije, uprkos sve jasnijim dokazima o njegovoj štetnosti za zdravlje ljudi i okoliš.
