Na dan kada je ubijen, Mohammad al-Halaq bio je presretan zbog nove školske torbe koju je dobio u školi. Na torbi je bio logo UNICEF-a, agencije Ujedinjenih nacija za zaštitu i zagovaranje prava djece.
“Bio je presretan. Za njega je bilo nešto posebno da dobije novu torbu. Pokucao je na vrata da mi pokaže novu torbu u koju će stavljati olovke”, prisjeća se njegova majka Aliyah.
Devetogodišnji Mohammad otrčao je kući, a zatim se vratio u školu kako bi pitao može li dobiti još jednu torbu za svog brata. Nakon ručka izašao je van da pokuša uhvatiti ptice u mrežu koju je postavio. Uhvatio je jednu i ponosno je pokazivao prijateljima. Pun energije, poželio je otići do kuće svojih bake i djeda koja se nalazila u blizini.
Porodica al-Halaq živi u selu ar-Rihiya, u brdima južno od Hebrona, području koje je postalo poznato po nasilju izraelskih doseljenika uz podršku sve više politizirane vojske. Zbog toga je Aliyah bila nervozna kada je Mohammad želio izaći iz njenog vidokruga, ali je morala otići u prodavnicu, a njen sin je bio odlučan. Mahnuo joj je i potrčao.
Bio je to posljednji put da ga je vidjela živog.
Mohammad je oko 16 sati 16. oktobra prošle godine pogođen metkom izraelskog vojnika u predjelu karlice. Igrao je fudbal s drugim dječacima na školskom igralištu kada su se pojavila dva vojna džipa. Dječaci su se razbježali na sve strane. Prema jednom svjedočenju, nekoliko starijih tinejdžera bacilo je kamenje prema džipovima, dok su drugi dovikivali vojnicima nakon što su stigli na, kako su vjerovali, sigurnu udaljenost.
Na videosnimku se vidi vojnik kako izlazi iz džipa i nišani puškom prema vrhu brda gdje su stajali neki od dječaka. Zatim su ispaljeni hici. Mohammad je napravio još nekoliko koraka prije nego što se srušio. Ostali dječaci pokušali su doći do ranjenog dječaka, ali su ih dodatni rafali i suzavac koje su vojnici ispalili spriječili u tome.
Aliyah je bila u prodavnici kada je stigao poziv. Njen amidža je zvao njenog oca, ali je ona osjetila da se nešto dogodilo i uzela očev telefon.
“Odmah sam ga pitala: ‘Je li to moj sin Mohammad? Molim te reci mi istinu. Je li to moj sin?’ Prekinuo je vezu kada je shvatio da sam to ja”, ispričala je.
Mohammad je preminuo u bolnici.
On je jedan od 235 palestinske djece i tinejdžera koje su izraelske snage ubile na Zapadnoj obali, uz još petero djece koje su ubili doseljenici, od 7. oktobra 2023. godine.
Taj datum označio je početak rata u Gazi, izazvanog napadom Hamasa na jug Izraela u kojem je ubijeno oko 1.200 Izraelaca, među kojima oko 800 civila i 38 djece.
Odmazda nije bila usmjerena samo na Gazu, gdje je ubijeno više od 72.000 Palestinaca, uključujući oko 21.000 djece, nego i na Zapadnu obalu, gdje su pravila angažiranja vojske ublažena, a nekažnjivost postala pravilo.
“Široko rasprostranjeno i dosad nezabilježeno ubijanje palestinske djece i tinejdžera na Zapadnoj obali rezultat je šire izraelske politike koja dopušta ubijanje Palestinaca bez odgovornosti”, izjavila je Yuli Novak, izvršna direktorica organizacije za ljudska prava B’Tselem, koja je u ponedjeljak objavila izvještaj pod nazivom “Unshielded Childhood” (“Djetinjstvo bez zaštite”).
Izvještaj se fokusira na 54 palestinske djece i tinejdžera koje su izraelske snage ubile samo tokom 2025. godine.
“Sistem ne samo da štiti one koji pucaju, nego im praktično daje dozvolu za ubijanje”, rekla je Novak, podsjećajući na nedavne izjave general-majora Avija Blutha, komandanta Centralne komande izraelske vojske za Zapadnu obalu, koji je izjavio da “ubijamo kao što nismo ubijali od 1967. godine”.
Bluth je također tvrdio da je “96 posto ubijenih bilo uključeno u terorizam”, ali je B’Tselem tu tvrdnju nazvao “očiglednom laži”. Organizacija navodi da u analizi maloljetnika ubijenih tokom 2025. nije pronađen nijedan dokaz da je bilo koje od te djece predstavljalo prijetnju ili bilo član neke oružane grupe.
Glasnogovornik Izraelskih odbrambenih snaga (IDF) izjavio je da vojska “namjerno ne gađa civile koji nisu uključeni u sukob”.
“Svaka tvrdnja o stradanju osoba koje nisu učestvovale u sukobima se ispituje i istražuje. IDF i izraelske sigurnosne snage nastavit će djelovati kako bi spriječile terorizam i zaštitile građane Izraela, uz poštivanje izraelskog i međunarodnog prava te poduzimanje mjera za smanjenje štete po civile kad god je to moguće”, rekao je glasnogovornik.
Prema podacima druge organizacije za ljudska prava, Yesh Din, nijedan Izraelac nije optužen za ubistvo Palestinca od oktobra 2023. godine.
U posebnom izvještaju objavljenom prošle sedmice, nezavisna međunarodna istražna komisija Ujedinjenih nacija zaključila je da su “izraelske vlasti i sigurnosne snage namjerno gađale palestinsku djecu, što je rezultiralo genocidom, zločinima protiv čovječnosti i ratnim zločinima u Pojasu Gaze te ratnim zločinima na Zapadnoj obali”.
“Dokazi pokazuju da su palestinska djeca bila namjerno gađana i ubijana od izraelskih sigurnosnih snaga”, rekao je predsjedavajući komisije Srinivasan Muralidhar.
Dodao je da su i nakon djelimično poštovanog primirja u Gazi prošlog oktobra “djeca nastavila biti ubijana i teško ranjavana, uz kontinuirano ignorisanje primirja i zaštite koju palestinska djeca imaju prema međunarodnom pravu”.
Rimas Amuri imala je 13 godina kada je u februaru prošle godine pogođena hicem neposredno ispred porodične kuće u izbjegličkom kampu Jenin. Bio je petak i igrala se s rođacima ispred kuće. Nije bilo nikakvih znakova sigurnosne uzbune, a saobraćaj se normalno odvijao.
Njen otac Omar rekao je da porodica živi blizu vojnog kontrolnog punkta u području koje se obično smatra sigurnim.
“Živjeli smo sasvim normalno. Da sam znao da nešto nije u redu, nikada ne bih dozvolio kćerki da izađe igrati se.”
IDF je nakon pucnjave za list Haaretz saopćio da su vojnici “uočili sumnjivu osobu koja se kretala u blizini snaga koje su djelovale na tom području. Pokrenuli su proceduru za zaustavljanje osumnjičene osobe, uključujući usmena upozorenja. Kada nije reagovala, pucali su joj u donji dio tijela”.
Međutim, B’Tselem navodi da su vojnici s udaljenosti od 40 metara morali moći vidjeti da je riječ o djevojčici. Nijedan svjedok nije čuo upozorenja, a medicinski izvještaj pokazuje da je “Rimas pogođena u leđa, što sugeriše da vjerovatno uopće nije bila svjesna prisustva vojnika”.
Vojna policija ispitala je svjedoke, ali porodica od tada nije dobila nikakve informacije o istrazi.
“Da se ovo dogodilo izraelskoj djevojčici, kakva bi bila reakcija? Mi smo protiv ubijanja bilo koga. Mi smo isti kao i svi drugi ljudi”, pita Omar Amuri.
Većina djece ubijene na Zapadnoj obali izgubila je život dok su se igrala napolju.
Dvije godine stara Layla al-Khatib bila je u naručju svoje majke u porodičnoj kući kada ju je izraelski vojnik u januaru prošle godine pogodio metkom u glavu.
Njena 25-godišnja majka Taymaa i dalje je previše traumatizirana da bi govorila. Njen otac Bassam, Laylin djed, rekao je da je porodica sjedila za večerom u stanu na drugom spratu u Muthallath a-Shuhadi, u blizini Jenina, kada su čuli komešanje na ulici.
Izraelski vojnici stigli su u naselje u tri civilna vozila s palestinskim registarskim oznakama i zauzeli zgradu u blizini njihovog stana. Takve racije su česte, pa je porodica nastavila večerati sve dok pucnjava nije postala zastrašujuće blizu.
“Supruga i ja smo legli na pod, a onda sam čuo kako naše kćerke vrište i dozivaju Laylino ime”, prisjeća se Bassam.
Ušao je u sobu u kojoj su njegove kćerke potražile zaklon, uzeo Laylu u naručje i iznio je na ulicu, gdje je zatekao kuću opkoljenu vojnicima.
“Pitao sam oficira: ‘Zašto ste pucali na nas? Zašto ste ubili moju unuku?’ Pozvao je jednog vojnika da joj pruži prvu pomoć. Vojnik je rekao: ‘Ne mogu joj pomoći’, pa je oficir rekao da će pozvati hitnu pomoć. To je trajalo oko 15 minuta”.
Layla je u bolnici proglašena mrtvom.
“Ovo je samo mali primjer onoga što se događa našem narodu. Koji je cilj svega ovoga? Je li cilj izraelske vlade da ubija našu djecu? Neka Laylina priča bude kraj ubijanju još djece i ubijanju čovječnosti”, rekao je Bassam, piše The Guardian.
