Cijele ulice su doslovno izbrisane. Kuće i trgovine, uključujući i popularne kafiće, potpuno su sravnjene. To je ono što je danas ostalo od grada Bint Jbeila, smještenog samo nekoliko kilometara od izraelske granice, skoro dva mjeseca nakon što je Izrael ponovo pokrenuo svoju kopnenu ofanzivu u južnom Libanu.
Ministar odbrane Izraela, Israel Katz, otvoreno je priznao da je ovaj pristup modeliran prema taktikama koje je vojska koristila u Gazi, gdje su cijela naselja, zgrade i ulice pretvoreni u ruševine. Glavni cilj ove operacije je stvaranje “tampon zone” duboke nekoliko kilometara, za koju Izrael tvrdi da će je držati pod okupacijom sve dok prijetnja od Hezbolaha ne bude potpuno neutralisana.
Satelitski snimci otkrivaju pustoš
Analiza satelitskih snimaka, kao i fotografija i videosnimaka koje je The New York Times verifikovao, pokazuje zastrašujući obim ove kampanje. Opsežna rušenja sravnila su dijelove najmanje dvadesetak gradova i sela blizu granice. Meta nije bila samo vojna infrastruktura; uništeni su vladini uredi i brojna civilna infrastruktura, uključujući škole, bolnice i džamije.
Sela su sada pretvorena u pepeo, a bijela boja ruševina označava grad za gradom.
-
Više od 2.600 mrtvih: Od početka rata, u izraelskim udarima u Libanu poginulo je preko 2.600 ljudi, prema podacima libanskog ministarstva zdravstva, uključujući novinare i medicinske radnike.
-
Milionsko raseljavanje: Više od milion ljudi moralo je napustiti svoje domove usljed razornih napada.
-
Vojni gubici Izraela: S druge strane, Hezbolah je lansirao stotine dronova i raketa, a od početka marta ubijeno je najmanje 17 izraelskih vojnika.
“Osjećam se kao da ću pući od bijesa i tuge”, izjavio je za američki list Nabil Sunbul (67), radnik u pekari iz Bint Jbeila, koji je sa samo nekoliko stvari pobjegao u šator u Bejrutu.
Upozorenja na ratne zločine
Pravni stručnjaci i aktivisti za ljudska prava podižu uzbunu, naglašavajući da namjerno uništavanje civilne infrastrukture bez validnog vojnog opravdanja predstavlja ratni zločin.
“Namjerno i opsežno uništavanje civilnih objekata, bez ikakvog vojnog opravdanja, je ratni zločin”, izjavio je Ramzi Kaiss, istraživač za Liban pri organizaciji Human Rights Watch. Slična upozorenja stižu i iz Amnesty Internationala, čiji istraživači tvrde da vojnici koriste kontrolisane eksplozije i bagere kako bi civilna područja učinili neuslovnim za povratak građana, što je “isti obrazac viđen u Gazi”.
Izraelska vojska se brani tvrdnjama da djeluje “u skladu s međunarodnim pravom” i da ruši isključivo objekte koje Hezbolah koristi u vojne svrhe, optužujući ovu grupu da se skriva među civilima.
Kontrast razaranja: Šiitska naspram kršćanskih sela
New York Times u svojoj analizi ukazuje na još jedan specifičan detalj. Iako štete ima širom južnog Libana, najteža razaranja koncentrisana su u većinski šiitskim selima.
Satelitski snimci pokazuju oštar kontrast: dok većinski šiitska sela poput Aita al Shaaba i Haninea izgledaju kao nepregledna prostranstva sivih ruševina, znatno manja oštećenja vidljiva su u obližnjem, pretežno kršćanskom selu Rmeish. Izvještaji navode da je Izrael nekim kršćanima i Druzima poručio da mogu ostati pod uslovom da protjeraju šiitske muslimane iz svojih mjesta.
Za porodice koje su pobjegle, nema nade za brzi povratak. Borbe se nastavljaju uprkos prekidu vatre uz posredovanje SAD-a, koji je sada produžen do sredine maja.
“Naš dom je bio plod našeg životnog rada”, kroz suze kaže Fatima Abdallah (46), majka petero djece iz mjesta Houla. Iako joj je kuća sravnjena sa zemljom, utjehu pronalazi u staroj libanskoj izreci da je bitno sačuvati ljude, a ne kamenje. “Samo nas Allah može obeštetiti,” zaključuje ona.
