Prodaja ulaznica nije ni blizu očekivanja, uprkos bombastičnim pričama o 500 miliona zahtjeva.
Britanski mediji navode da je očigledan razlog za to. koji je bilo ko mogao reći FIFA-i. Naime, poput Udruženje nogometnih navijača (FSA) i izvršni direktori sa sjedištem u SAD-u, poput bivšeg direktora Liverpoola Petera Moorea, procjenjuju da će praćenje reprezentacije do samog kraja koštati između 10.000 i 35.000 dolara.
I Trump smatra da je preskupo
Čak i domaći navijači – uključujući Donalda Trumpa – smatraju da je to preskupo, na šta ukazuje slaba prodaja koju je izvjestio The Athletic za uvodnu utakmicu SAD-a u Los Angelesu.
“FIFA je precijenila svoje karte”, kaže jedan uključeni izvor, “i pogriješila u određivanju cijena”.
“Ni ja ne bih to platio”, izjavio je čak i Trump u četvrtak, dodajući da bi bio “razočaran” ako njegovi glasači ne budu mogli ići. To je sigurno bilo posebno neugodno za Infantina.
Takvi argumenti idu u prilog drugom raskolu koji ukazuje na to kako bi ovo Svjetsko prvenstvo moglo drastično utjecati na budućnost nogometa. To je filozofska tenzija između ideje o nogometu kao kulturnom dobru – što je najvidljivije u evropskom modelu sporta i britanskom zakonu o upravljanju nogometa – i američkog konzumerizma, gdje je on samo još jedna roba, piše Independent.
FIFA, koja je zvanično neprofitna dobrotvorna organizacija koja bi trebala čuvati igru, premoćno se priklonila jednoj strani.
Određivanje cijena ulaznica – predvođeno nekim ulaznicama za finale koje su na FIFA-inoj stranici za preprodaju navedene za preko milion dolara – još je gore zbog saznanja da će i sve ostalo koštati jako puno. Čak su i kvalificirani timovi zabrinuti da bi mogli izgubiti novac zbog troškova.
I dok bi se ovo inače prihvatilo kao cijena Svjetskog prvenstva u skupoj zemlji, mnogi dodatni troškovi direktna su posljedica ugovora FIFA-e.
Rečenica jednog upućenog izvora govori mnogo: “Ovo je lekcija o tome kako isisati radost iz svega.”
Pljačka Svjetskog prvenstva
Ovo je ogroman otklon od svakog prethodnog turnira, sa toliko nevjerovatnih brojki.
Za eventualne finaliste, većina navijača će platiti minimalno 5.200 funti (skoro 7.100 dolara) samo za ulaznice. Početna kontroverza oko takvih cifara sada može dovesti do apsurda da članovi porodice sjede jedni pored drugih, ali plaćaju hiljade dolara više jer je jedan od njih imao sreće da dobije jednu od simboličnog broja ulaznica “Kategorije 4” od 60 dolara, koje su kreirane nakon tog revolta.
“A još uvijek ne znamo gdje će se nalaziti finalne kategorije sjedišta”, kaže Thomas Concannon iz FSA, usred daljih kritika zbog toga što su nekim ulaznicama promijenjene pozicije. Udruženje navijača Evrope (FSE) se šali da je to “dinamička kategorizacija”.
Neke od tih jeftinijih ulaznica za utakmicu Engleska – Hrvatska ipak su se pojavile na zvaničnoj FIFA stranici za preprodaju po cijeni od 2.300 dolara.
Pitanje ovog “sekundarnog tržišta” – i činjenica da je preprodaja ulaznica legalna u SAD-u – priznalo je jedinstven izazov za ovo Svjetsko prvenstvo, ali su neki od odgovora i dalje zbunjujući.
Osim što profitira na ogromnim potencijalnim maržama, FIFA uzima 15 posto “naknade za olakšavanje preprodaje” i još 15 posto od prodavca.
Gdje novac ide
Stalni stav upravnog tijela je da se sav prihod na kraju redistribuira kroz igru, prvenstveno putem programa FIFA Forward.
Čak i da je to apsolutno tačno, i da FIFA nema dužnost da igru učini pristupačnom, jedan izvor ima očigledan odgovor:
“Hajde da vidimo malo transparentnosti”, pokažite gdje novac zapravo ide.
Veća frustracija leži u tome što je FIFA, za koju se zna da ima rezerve od preko 2,5 milijardi dolara, ionako planirala zaraditi ogroman novac. Ulaznice su činile manje od 50 posto ukupnog prihoda, koji je procijenjen na rekordnih 11 milijardi dolara – 4 milijarde više nego u Kataru – prema prvobitnim cijenama obećanim u knjizi ponude još 2018. godine.
“Lako ste mogli odrezati pet milijardi dolara i svi bi, uključujući FIFA-u, imali koristi”, kaže Moore, sada osnivač i vlasnik američkog kluba Santa Barbara Sky u Kaliforniji.
Ipak, iznad svega ovoga stoji činjenica da je FIFA-in model redistribucije služio i kao dugo kritizirani mehanizam za osiguravanje glasova. Infantino dijeli novac okolo, a zahvalni savezi ga ponovo biraju. Više novca bio je ključni dio njegovog manifesta još 2016. godine. Posljednjih nekoliko sedmica već su donijele pozive za reizbor predsjednika od strane CONMEBOL-a i CAF-a, uprkos pitanjima o ograničenju mandata.
Sličan nedostatak transparentnosti okružuje i način na koji je odlučeno o cijenama ulaznica. Neki od najviših zvaničnika FIFA-e nemaju pojma o tome. Oni tvrde da su im jednostavno predstavljeni planovi iz ureda predsjednika, što je način na koji sada funkcioniše svaka važna odluka.
