Nekada je u Tuzli dolazak vode bio događaj oko kojeg se organizirao dan. Slavina bi ostala suha, a građani bi čekali trenutak kada će iz nje ponovo poteći voda, puneći kante, lonce i druge posude kako bi napravili zalihe za naredne sate. Danas se takva slika čini gotovo nestvarnom.
Dvije decenije bez redukcija
Tuzla ove godine obilježava dvije decenije kontinuiranog vodosnabdijevanja. Problem koji je desetljećima opterećivao grad riješen je 2006. godine, a od tada nije bilo redukcija vode.
U međuvremenu je grad rastao, povećavao se broj korisnika, širila se vodovodna mreža, a sistem se suočavao i s novim izazovima koje donose klimatske promjene.
Danas je teško zamisliti da je snabdijevanje vodom nekada bilo jedno od pitanja koje je određivalo svakodnevni život Tuzlaka. Još od 1931. godine grad se suočavao s periodima nestašice i redukcijama, dok se paralelno razvijao i širio.
Voda je zato dugo bila više od komunalne usluge, bila je pitanje svakodnevne organizacije života. Rješavanje problema višedecenijskog vodosnabdijevanja bilo je rezultat dugoročnih planova, ulaganja i rada više generacija ljudi koji su bili uključeni u funkcionisanje sistema.
Za rješavanje ovog velikog problema bilo je neophodno uložiti višemilionska sredstva, ali i razraditi iznimno složen projekat, koji je pored sanacije dijelova dotrajale vodovodne mreže podrazumijevao i izgradnju Fabrike pitke vode koja je i danas u funkciji.
Bivši gradonačelnik Tuzle Jasmin Imamović smatra da je ukidanje redukcija bilo jedno od pitanja od posebnog značaja za razvoj grada.
“Kada pogledamo iz ove perspektive, možda je teško shvatiti koliko je problem redukcija utjecao na život Tuzle. Njegovo rješavanje 2006. godine bio je rezultat zajedničkog rada i truda brojnih ljudi, a najvažnije je da je rezultat ostao trajan. Već dvije decenije građani imaju vodu bez redukcija i na to mogu biti ponosni”, kazao je Imamović.
Za građane koji danas otvaraju slavinu bez razmišljanja o tome hoće li voda poteći, taj problem gotovo da pripada nekoj drugoj epohi. Za one koji su odrastali uz redukcije, međutim, sjećanje je mnogo konkretnije.
Današnji direktor Javnog komunalnog preduzeća Vodovod i kanalizacija Tuzla Aid Berbić upravo kroz takvu svakodnevicu opisuje koliko se život promijenio.
“Mi smo generacija koja je odrasla uz lončiće, kante i pravljenje zaliha. Voda je bila nešto o čemu razmišljaš unaprijed, kada će doći, koliko će trajati i šta sve trebaš završiti dok je ima. Kada danas pogledamo da ljudi jednostavno otvore slavinu i koriste vodu bez razmišljanja, vidimo koliko se zapravo promijenio kvalitet života”, rekao je Berbić.
Mnogo više od tehničkog pitanja
Prema njegovim riječima, rješavanje problema vodosnabdijevanja bilo je mnogo više od tehničkog pitanja.
“Tuzla je 2006. godine dobila jednu od najvažnijih pretpostavki za svoj daljnji razvoj. Grad se poslije toga mogao širiti i razvijati bez straha da će povećanje broja stanovnika i korisnika automatski značiti nove redukcije”, naveo je Berbić.
Ali činjenica da redukcija više nema ne znači da je posao završen. Naprotiv, posljednje dvije decenije donijele su nove zahtjeve. Vodovodni sistem danas mora opsluživati veći broj korisnika, održavati postojeću infrastrukturu, širiti mrežu i istovremeno voditi računa o količinama raspoložive vode.
Jedan od ključnih pravaca razvoja sistema bilo je smanjenje gubitaka. Prema Berbićevim riječima, svaka količina vode koja se izgubi na putu od izvorišta do korisnika predstavlja dodatni pritisak na sistem. Kako kaže, zato su sanacija mreže, mjerenje protoka, kontrola potrošnje i otkrivanje gubitaka postali jednako važni kao i povećanje kapaciteta.
Bivši direktor JKP Vodovod i kanalizacija Tuzla Sead Džambić smatra da upravo rezultati na tom polju pokazuju koliko se sistem promijenio.
“Važno je da se ulagalo u ono što se ne vidi odmah. Saniranje gubitaka možda nije atraktivno kao izgradnja nekog novog objekta, ali je za vodovodni sistem od ogromnog značaja. Kada smanjite gubitke, dobijate više vode na raspolaganju za postojeće i nove korisnike”, kazao je Džambić.
U međuvremenu je vodovodna mreža proširivana, obnavljana i prilagođavana novim potrebama. Broj korisnika je rastao, ali nije došlo do povratka na nekadašnji model u kojem se potrošnja ograničavala redukcijama.
Sistem koji koriste San Francisco i Dubai
Tuzlansko postrojenje za pitku vodu koristi savremenu membransku tehnologiju čiji je vlasnik General Electric, a ovakav sistem, između ostalih, koriste San Francisco i Dubai.
Fabrika je izgrađena na lokaciji postojećeg rezervoara Cerik, a vodom se snabdijeva iz akumulacije Modrac putem cjevovoda Termoelektrane Tuzla. Ovim su obezbijeđene dodatne količine pitke vode od 300 litara u sekundi, što je za potrebe ovog grada više nego dovoljno.
Program dugoročnog snabdijevanja pitkom vodom do 2035. godine ranije je usvojen, a on predviđa potpunu sanaciju vodovodne mreže u cilju smanjenja dodatnih gubitaka.
