Kako sakupiti 10.000 KM za kandidaturu i izboriti se s nepovjerenjem stranačkih šefova

Žene čine više od polovine stanovništva Bosne i Hercegovine, ali njihova zastupljenost na mjestima na kojima se donose političke odluke i dalje je daleko manja. Jadranka Miličević iz Fondacije CURE smatra da problem nije samo u tome koliko je žena formalno na izbornim listama, nego koliko im njihove političke stranke zaista daju prostora, podrške i povjerenja.

Gostujući u “Novom danu” N1 televizije, Miličević je govorila o položaju žena u politici, preprekama unutar političkih stranaka, predrasudama prema feminizmu, ali i o 21. PitchWise festivalu ženske umjetnosti i aktivizma, koji ove godine nosi poruku “Feministkinjom se ne rađa, feministkinja se postaje”.

Miličević, koja za sebe kaže da je već 32 godine aktivistkinja, feministkinja i mirovnjakinja, ističe da problem često počinje već od samog razumijevanja feminizma.

“Tokom našeg ranog djetinjstva, tokom školovanja, tokom našeg života, mi prihvatamo te odlike feminizma i feministkinje postajemo zato što je, po meni, najveći problem neznanje ili pojam. Kad se spomene feminizam, odmah imate stotine predrasuda, stereotipa koji definišu feminizam i feministkinje. Ali ja zato kažem predrasude i stereotipi, a najčešće su to jako negativni komentari i sve ostalo”, kazala je.

Poseban problem vidi u prenošenju patrijarhalnog modela unutar porodice i kroz generacije.

“To je u samoj teoriji feminizma, kaže se da su žene najčešće i često prenositeljice patrijarhalnog modela. Je li, ne samo one same, nego one onda, odgajajući tu novu generaciju i dječica i dječaka, imaju li sina i kćerku, one nastavljaju taj patrijarhalni model da prenose”, navela je.

Kao primjer je izdvojila reakcije na mogućnost da muškarci koriste porodiljsko odsustvo.

“Kada je u Bosni i Hercegovini rečeno da imaju pravo koristiti i muškarci porodiljsko odsustvo, tu se otvorila tolika lepeza negativnih komentara, a i taj mali broj mladića i muškaraca koji koriste, jako su izloženi mnogim upravo tim negativnim komentarima.”

S druge strane, ohrabruje je to što se sve više muškaraca otvoreno izjašnjava kao feministi.

“Mi imamo sada i jako smo, kažem, sretne i ponosne što imamo i mladića i muškaraca koji se izjašnjavaju kao feministi. I češće u zadnje vrijeme nego žene koje se izražavaju kao feministkinje”, istakla je.

Miličević smatra da žene koje se žele afirmirati u javnom životu često izbjegavaju taj identitet zbog straha od negativnih komentara.

“Zašto žene koje žele da na neki način budu u javnosti predstavljene ili kao dobre stručnjakinje ili političarke ili javne ličnosti, one upravo zbog toga neće još da kažu da su feministkinje, zato što se boje tog konteksta negativnih komentara”, rekla je.

Zbog toga smatra da je važno stalno raditi na osnaživanju žena.

“Identitet feministkinje i feministe ne znači ništa pogrdno ni ružno, nego samo da smo svjesni svojih prava, da ih tražimo i da očekujemo da ih svi drugi poštuju.”

Govoreći o izborima, Miličević je posebno kritikovala način na koji političke stranke tretiraju kandidatkinje.

Prema njenim riječima, formalna kvota sama po sebi nije dovoljna.

“Ja sam stvarno tužna, vjerujte, tužna sam, jer to je nepovjerenje. To je nepovjerenje kolega u svoje kolegice, iako su, znači, na listama, ispoštovali su 40 posto da imamo”, kazala je.

Problem je, smatra, u tome koliko stranke istinski vjeruju u ravnopravnost.

“Moraju imati 40 posto na listama i imaju, da ne bi plaćali kaznu, ali je problem koliko istinski vjeruju u ravnopravnost i ista prava kolegica da budu i da im budu predstavljene u medijima”, istakla je.

Potom je postavila jednostavno pitanje:

“Kako će neko za vas glasati ako vas nikad nije vidio? Glasat će onaj bliži vaš krug, ko zna kako ste kvalitetni. Ali ne mogu, ne mogu, ovo su opći izbori. Ovdje morate da se nametnete ne samo svom gradu i svom kantonu, nego malo i šire, da budete prepoznati.”

Miličević navodi da Fondacija CURE i druge organizacije civilnog društva imaju dobru komunikaciju s pojedinim političarkama, ali ne i sa strankama kao strukturama.

“Sa strankom zvanično ne, jer upravo svaki put kad se nama žene jave, one naiđu na neku prepreku unutar svoje političke stranke”, rekla je.

Prema njenim riječima, žene su često na listama samo kako bi se zadovoljila forma.

“One su aktivne, ali vjerujte, toliko nepravilnosti, toliko ima loših osjećaja kod žena da su samo, upravo što ste vi ono rekli, najvjerovatnije samo broj, a da se s njima nikad nije sjelo i porazgovaralo.”

Dodala je da političke partije imaju mehanizme poput kompenzacijskih lista, ali da ni tu žene nisu ravnomjerno zastupljene.

“Mi smo svi svjesni i svjesne da ne može, ako imate na listi 25 osoba, bez obzira, evo nek je svaka druga žena, ne može svih 25 iz jedne političke partije ući u bilo koji ovaj nivo vlasti. Ali zato imaju drugi način, imaju kompenzacijske liste, imaju sve. Neću da favorizujem nijednu stranku, ali samo jedna stranka je ispoštovala da ima i na kompenzacijskim listama žene, a imaju i na ovim redovnim listama. Za druge nismo mogli doći u trag.”

Miličević smatra da žene često odustaju od politike upravo zato što znaju da im prostor neće biti stvarno otvoren.

“Problem je tog nepovjerenja muških kolega, pogotovo moram ipak spomenuti političkih lidera, jer ako vas koji ste bili prepoznati po svom radu četverogodišnjem na državnom nivou niko ne nazove i kaže šta misliš, da li ovo, nego te samo stave na listu. Niti te pitaju za broj i sve”, navela je.

Kada je riječ o razlozima zbog kojih žene ne ulaze u politiku, kaže:

“Problem je upravo to što znaju da niko istinski im neće otvoriti prostor i istinski neće ispoštovati ono što one predlažu ili daju.”

Još jedan problem vidi u nedostupnosti političkih programa.

“Programi političkih partija nisu bili dostupni javnosti, pa smo mi prije čitali, pa vidjeli gdje su prepoznate žene ili ženska prava ili prava manjina, ali ove godine, evo, nije nam pošlo za rukom”, kazala je.

Posebna prepreka postoji i za žene koje bi željele izaći na izbore kao nezavisne kandidatkinje.

“Imamo nekoliko fenomenalnih žena koje su čak razmišljale da idu kao nezavisne kandidatkinje. I mi bismo podržali, jer je pravilo nas civilnog društva da ćemo poštivati i poštujemo. Ali gdje da skupi 10.000 maraka da bi se prijavila?”, upitala je Miličević pa pojasnila:

“Vi morate imati 10.000 maraka da biste se uopšte prijavili, a da ne govorim onda dalje o ostalim troškovima. To je globalni problem zašto žene, neću reći odustaju, ali imamo, vidite i sami, imamo žene koje se osnaže, idu dalje, ali teže im je ostvariti pravo i prostor da budu samostalnije i unutar političkih partija i, evo, kao nezavisne kandidatkinje zbog ovih dodatnih stvari.”

Govoreći o PitchWise festivalu, Miličević je podsjetila da je njegova osnovna ideja od samog početka bila otvaranje prostora ženama.

“Još je uvijek potrebno upravo zato što, kao prije 21 godinu, kad smo pokrenuli PitchWise festival, mi smo htjele osvojiti taj javni prostor jer nismo bile vidljive. Ni žene aktivistkinje, ni žene umjetnice u samom Sarajevu”, kazala je.

Dodala je da je cilj bio i otvoriti siguran prostor za nove generacije.

“Bila je i naša motivacija da i umjetnosti i aktivizmu, pogotovo novim generacijama, moramo otvoriti siguran prostor i napraviti ga. I to radimo.”

Na ovogodišnji poziv stigao je veliki broj prijava.

“Da li vi vjerujete, 68 umjetnica i par umjetnika je prijavilo svoje radove. Mi smo stvarno imali jako težak problem odabrati 23”, navela je.

Miličević je istakla da dio mladih umjetnica upravo kroz ovakav festival prvi put dobija ozbiljniju vidljivost.

“23 rada mladih osoba koje su i u samoj svojoj najavi rekle da nemaju mogućnost, ovo što ste me i pitali, gdje da se promoviše njihov rad, kako da se promoviše, i ovo je jedna od prilika. I zato je jako važno da uvijek dajemo toj novoj generaciji prostor.”

Na festivalu su predstavljene i izložbe posvećene različitim temama, uključujući ljudska prava, ratna iskustva i lične priče žena.

Posebno je izdvojila promociju knjige “Esma: snaga jedne žene”.

“Esma je naša fenomenalna aktivistkinja, mirovnjakinja koja živi u Goraždu, i jako je važno bilo da napiše ona svoju priču. Zato što, i ovom prilikom sve pozivam da dođu da čuju, jer nije bilo jednostavno kad su se počeli dešavati rat i agresija na Bosnu i Hercegovinu. Ona je bila među prvima i vojnikinja, a kasnije je, evo, bila aktivistkinja, mirovnjakinja, pomogla je i pomaže i dan-danas mnogobrojnim i ženama i muškarcima da pronađu izlaze iz svojih životnih problema.”

Za Miličević osnaživanje žena ne završava na ličnom samopouzdanju.

“Kad ste vi svjesni svojih kapaciteta i potencijala i kad znate šta je bitno, onda možete, kad ste lično vi osnaženi, napraviti iskorak i da učestvujete u društvenim promjenama i da dajete svoj veliki doprinos”, poručila je.

Posebno je istakla žene koje djeluju u manjim lokalnim zajednicama.

“One mijenjaju sredinu, mijenjaju okruženje, mijenjaju razmišljanje ljudi za dobrobit svih. Nije lako, vjerujte, teško je.”

Prema njenim riječima, kroz Žensku mrežu BiH imaju kontakte u više od 55 lokalnih zajednica.

“Mi imamo 145 općina, mi znamo da sigurno ovog momenta u preko 55 s kojima mi komuniciramo, imamo kontakt zahvaljujući Ženskoj mreži Bosne i Hercegovine kojom koordiniramo, one i rade promjene u svojim lokalnim… Kažem, nije lako, ali vjerujte da ima pomaka.”

Jedan od problema je nedostatak podrške lokalnih vlasti.

“Najveći problem je što ih lokalne vlasti ne podržavaju. Samo u par lokalnih zajednica imamo veoma dobra pozitivna iskustva i stvarno predstavnici lokalne vlasti, pogotovo ako imaju razumijevanje, ne samo kad je predizborna kampanja ili nešto”, kazala je.

Dodala je da je i prostor za rad često ozbiljan problem.

“Lakše je raditi kad vi ne morate platiti prostor u kojem okupljate žene, sjedite, razgovarate, radite, nego kad vi morate obezbijediti te pare pa ne možete”, navela je.

Ipak, smatra da postoje brojne žene koje već mijenjaju svoje sredine.

“Važno je naglasiti da postoje u lokalnim zajednicama žene koje su se već ohrabrile i osnažile i, vjerujte, dovode i prave velike promjene u svojim lokalnim zajednicama.”

Jedna od važnih tema PitchWisea ove godine je i transgeneracijski prenos znanja.

Miličević kaže da starije generacije od mladih mogu učiti nove načine komunikacije i vidljivosti, ali da mlade žene također žele razumjeti borbe koje su prethodile njihovim pravima.

“Mi od mladih možemo naučiti upravo ove sve nove vještine tehnološke komunikacije, kako kažemo, načina vidljivosti i da budemo što prisutnije u tom društvenom, u socijalnim mrežama i prostoru te vrste”, kazala je.

S druge strane, mlađe žene pokazuju zabrinutost zbog porasta antirodnih politika.

“Mlađe žene, i vjerujte, sretna sam, na mojoj radionici jučer je bilo od nas 16, njih je osam bilo mlađih, nova generacija skroz, žele da čuju upravo, i svjesne su da mi imamo prava ostvarena, ali se boje da ćemo ih izgubiti zbog porasta antirodnih politika.”

Prema njenim riječima, ta prava se ne mogu uzimati zdravo za gotovo.

“Šta imamo, šta bi trebalo da nam je zagarantovano, ali nije sigurno da može ostati uvijek beskonačno. Zato što, kako kojoj od političkih partija odgovara, tako daju prijedloge i vraćaju nas ne jedan, nego tri koraka unazad.”

Za Miličević je upravo umrežavanje žena jedna od najvažnijih vrijednosti festivala i aktivizma.

“Mi uvijek na ovakvim događajima vršimo umrežavanje. To je nama, ja mislim, nekako najvažnije, jer ako vi imate žene iz Bosne i Hercegovine i regije i šire, i onda se one direktno povežu”, navela je.

Kao primjer je spomenula ženske festivale u manjim sredinama i podršku koju žene iz različitih dijelova regiona pružaju jedne drugima.

“Znate koliko je bitno kad mi svi iz regije dođemo u mali Tutin da se pokaže da one nisu same, da se solidarišemo s njima”, istakla je.

PitchWise je, kaže, u tom procesu poslužio kao svojevrsni početni impuls.

“PitchWise je bio nukleus. Mi prije 21 godinu kad smo krenuli, nakon nas skoro devet festivala u regiji je i u Beogradu i u Prištini i u Zagrebu krenulo i u Nišu”, zaključila je Jadranka Miličević.

╰┈➤ Program N1 televizije možete pratiti UŽIVO na ovom linku kao i putem aplikacija za Android /iPhone/iPad