Osim majstorija Ronalda i Ronaldinha, ostalo je upamćeno kao jedno od najkontroverznijih u historiji nogometa, a brojni akteri, ali i sportski analitičari otvoreno su govorili da je jedan od domaćina, selekcija Južne Koreja namjerno “gurana” do polufinala, kako bi se održala euforija u zemlji.
Inače, turnir je obilježio potpuni slom favorita već u ranoj fazi. Aktuelni prvaci svijeta Francuzi ispali su u grupnoj fazi bez postignutog gola, a istu sudbinu doživjela je i Argentina. Dok su se tradicionalne sile mučile, Mundijal je ponudio nevjerovatne senzacije: Senegal je šokirao svijet plasmanom u četvrtfinale, dok je Turska odigrala turnir života i uzela bronzanu medalju.
Na kraju je Brazil predvođen tada Ronaldom, Rivaldom, ali i nadolazećom zvijezdom Ronaldinhom, suvereno pokorio Nijemce u finalu i osvojio svoju petu titulu prvaka svijeta.
Najveća i najkontroverznija priča
Ipak, najveća priča prvenstva – ujedno i najkontroverznija – bio je historijski nastup Južne Koreje do polufinala pod vodstvom iskusnog Nizozemca Guusa Hiddinka.
Taj uspjeh ostao je trajno osjenčen skandaloznim sudijskim odlukama u nokaut fazi, gdje su Italija, a kasnije i Španija brutalno eliminisane uz nekoliko poništenih čistih golova i sumnjivih crvenih kartona, što se i danas smatra jednom od najvećih sudijskih lakrdija u historiji sporta.
Utakmica koja i danas muči Italiju igrala se 18. juna 2002. godine u Daejeonu, bila je ona protiv domaće Južne Koreje. Glavni sudija na toj utakmici bio je Ekvadorac Byron Moreno, čije je ime nakon tog meča postalo sinonim za krađu.
Dosuđeni sumnjiv penal za Južnu Koreju, koji je doduše Buffon odbranio, zatim po svim nogometnim pravilima barem jedno isključenje za domaće, koje Moreno nije svirao. I pored svega toga, Italijani su vodili golom Christiana Vierija.
U nastavku su mogli dotući protivnika u više navrata, a Južna Koreja je u 88. minuti došla do izjednačenja. Gol je nakon greške Panuccija zabio Seol Ki-hyon, pa je tako utakmica otišla u produžetke.
Tamo smo vidjeli i događaj koji je Morena upisao na listu državnih neprijatelja Italije.
Prvo je isključio Francesca Tottija, kome je dao drugi žuti, odnosno crveni karton zbog navodnog simuliranja za penal, iako se na ponovljenom snimku jasno vidjelo da je legenda Rome srušena u šesnaestercu, pa je Italija ostala sa deset igrača u polju.
Lakrdija protiv Italije
Nekoliko minuta kasnije Moreno je ponovo bio u akciji i ovaj put poništio čist gol Tommasiju, a na zaprepaštenje mnogih, gol je poništen zbog navodnog ofsajda.
Na kraju su domaći golom Ahn Jung-hana u 117. minuti slavili i otišli u četvrtfinale. Ono što je ironija sudbine bila jeste činjenica da je Ahn tada bio igrač italijanske Perugie. Svega dan nakon utakmice, kontroverzni predsjednik Perugie uručio mu je otkaz uz riječi:
“Nemam namjeru plaćati platu nekome ko je upropastio italijanski nogomet.
Kada je u pitanju sudijski analfabeta, Byron Moreno, njega je FIFA suspendovala zbog drugih skandala u svojoj domovini, a 2010. godine uhapšen je na aerodromu u New Yorku sa šest kilograma heroina u donjem vešu. Za italijanske medije i navijače, to je bila samo “zakasnjela kosmička pravda” za čovjeka koji im je ukrao Mundijal.
Ako su tada objektivni posmatrači nogometa mislili da je završeno sudijskim lakrdijama na tom prvenstvu, ozbiljno su se prevarili. Ponovo je u glavnoj ulozi bila Južna Koreja, koja je u četvrtfinalu Svjetskog prvenstva igrala protiv Španije. Susret se igrao 22. juna 2002. godine u Gvangžuu, a utakmica je ostala upamćena najviše zbog odluka glavnog sudije Gamala Al-Gandura iz Egipta.
Špancima poništena dva gola
Kakvo je suđenje bilo najbolje govori činjenica da su Španiji poništena dva čista gola. Prvi je poništen zbog navodnog prekršaja Ivana Helguere u napadu koji osim sudije nije vidio niko.
Drugi, još skandalozniji trenutak, desio se kada je Joaquín sjajno asistirao Morientesu za gol. Pomoćni sudija iz Trinidada i Tobaga signalizirao je da je lopta prije centaršuta prešla gol-aut liniju, iako su usporeni snimci jasno pokazali da je lopta ostala u terenu za nekoliko desetina centimetara.
Uz to, Špancima je tokom utakmice napad konstantno prekidan zbog navodnih ofsajda, što je izazvalo i gnjev samih igrača Furije, ali i optužbe za krađu i favoriziranje domaćina turnira.
Inače, utakmica je završila 0:0, da bi na penale Južna Koreja slavila rezultatom 5:3 i tako otišla u polufinale.
Da zaključimo, Mundijal 2002. godine ostao je upamćen kao turnir na kojem je pod reflektorima Seula i Tokija, nogomet na trenutak izgubio svoju sportsku nevinost.
Ta 2002. godina je ostala velika prekretnica i opomena, tada je nogometna igra postala žrtva ljudske pristrasnosti i ostavila iza sebe gorak ukus koji nije ispario 24 godine kasnije.
