Čak i Toyota, koja se smatra sinonimom za pouzdanost, povremeno ima servisne opozive. No, rješenje uvijek postoji, a Toyota nema poteškoća da ga implementira.
Srećom, ovaj opoziv se tiče Sjeverne Amerike, ali djeluje zanimljivo. Najnovija generacija pick-upova Tundra, koji se prodaju na tamošnjem tržištu, kao i modeli Lexus LX 600 i GX, imali su ozbiljne probleme s 3,4-litarskim V6 motorima s dva turbopunjača.
Tokom proizvodnje, sitne metalne čestice zaostale u sistemu podmazivanja predstavljale su potencijalni problem za više od 250.000 vozila. Kada te nečistoće dospiju do glavnih ležajeva radilice, ubrzavaju njihovo trošenje, što može dovesti do lupanja motora, neravnomjernog rada, a u najgorem slučaju i potpunog otkazivanja motora. U ovom slučaju, Toyota tvrdi da ostaci koji ostaju tokom proizvodnog procesa degradiraju jedan od glavnih ležajeva (dijelove na kojima radilica “pluta” unutar kućišta), što na kraju dovodi do kvara motora.
Budući da bi nasumična zamjena stotina hiljada pogođenih motora predstavljala ogroman trošak, japanski inžinjeri razvili su jednostavan postupak zasnovan na zakonima fizike kojim se problem može otkriti.
Test počinje zamjenom motornog ulja i zagrijavanjem motora na radnu temperaturu. Zatim se skida remen koji pokreće pomoćne uređaje, a radilica se okreće u odgovarajući položaj. Nakon toga se na vijak radilice postavlja senzor ubrzanja, koji je povezan s dijagnostičkim računarom.
A onda dolazi ključni dio: stručnjak koristi plastični čekić težak 250 grama i njime udara remenicu radilice na položaju “tri sata”. Sistem prati jačinu udarca i odmah pokazuje da li je udarac bio preslab ili prejak.
Nakon tri pravilno izvedena mjerenja, softver analizira vibracijski odziv konstrukcije i na osnovu toga jasno pokazuje da li je stanje motora unutar dozvoljenih granica. Ako motor ne prođe test, može biti zamijenjen. Ako ga prođe, vozilo se može sigurno koristiti.
Princip ovog postupka isti je kao kada kucnemo po nekom predmetu i na osnovu zvuka pokušavamo procijeniti njegovo unutrašnje stanje – samo što je ovdje ljudsko uho zamijenjeno preciznim senzorima i algoritmima.
Svaki mehanički sistem ima vlastite frekvencije, koje zavise od mase, krutosti, prigušenja i međusobnog uklapanja komponenti. Ako je glavni ležaj istrošen, mijenja se oslonac radilice, a samim tim i dinamičko ponašanje cijelog sistema. Kratak udarac čekićem pobuđuje konstrukciju kroz širok raspon frekvencija, dok akcelerometar izuzetno precizno bilježi njen odziv.
“Toyota je razvila ovo rješenje kako bi bilo efikasno u utvrđivanju da li je potrebno zamijeniti motor u vozilu koje je pokriveno garancijom”, rekao je predstavnik Toyote za Drive.
“Koristeći softver za inspekciju, dileri će procijeniti glavni ležaj broj 1 i prikupiti dostupne podatke o pogonu vozila kako bi potvrdili stanje tog ležaja. Ako softver za inspekciju ne može potvrditi da ležaj neće biti abnormalno haban zbog ovog problema, dileri će zamijeniti motor.”
Dakle, moguće je da će upravo udarac čekićem odlučiti sudbinu skupocjenih V6 motora – iako, naravno, konačnu odluku zapravo donosi jednostavna fizika. Bravo Toyota!
