Kinezi to ne rade namjerno, niti kao osmišljenu sabotažu. Tamo jednostavno vrijede drugačija pravila.
Tehnologija baterija u Kini napreduje toliko brzo da električno vozilo staro dvije-tri godine već zaostaje za novim modelima. Rezultat je predvidiv: niko ne želi kupiti “zastarjelo” vozilo, pa tržište polovnih automobila tamo praktično ne postoji. Kupuje se novo, staro se odbacuje.
To je model koji smo već vidjeli, samo ne u autoindustriji. Gledamo ga u svijetu mobitela.
Kad automobil postane gadget
Sjetite se kako ste nekad gledali na mobitel. Bio je to uređaj koji se kupovao i koristio godinama. Danas, prosječan korisnik mijenja telefon svake dvije do tri godine – ne zato što stari ne radi, nego zato što se sve teže ažurira i što novi može mnogo više. Industrija je to namjerno ugradila u svoj model: brzi razvoj, kratki ciklusi, ograničena podrška za starije uređaje.
Kineska autoindustrija ide istim putem. Nove baterije nude dramatično veći domet. Punjenje koje je nekad trajalo sat vremena, sada traje petnaest minuta. Autonomni sistemi vožnje napreduju iz kvartala u kvartal. U takvom okruženju, vozilo staro tri godine osjeća se kao tehnološki fosil, čak i ako mehanički radi savršeno.
Evropa još nije tu, ali kreće u tom smjeru
Evropski kupac još uvijek razmišlja tradicionalno. Polovni Golf s 200.000 kilometara i dalje ima svoju vrijednost i svog kupca. Tržište polovnih vozila u Evropi vrijedi stotine milijardi eura i zapošljava ogromne lance, od dilera, servisera, lakirera, procjenitelja, osiguravatelja itd.
Ali šta se dešava kad kineska vozila postanu mainstream, a s njima i kineska filozofija trajnosti? Ili bolje rečeno kratkog ili još bolje – mnogo kraćeg vijeka trajanja?
Već danas postoje signali. Pojedine kineske marke prodaju se u Evropi bez adekvatnog programa otkupa, bez razvijene mreže servisera, bez dugoročne garancije na bateriju. Vozila stara dvije godine pojavljuju se s korozijom koja se ne bi smjela vidjeti ni na 10 godina starom evropskom automobilu, jer karoserija jednostavno nije galvanizirana prema standardima na koje smo navikli. Razlog? Proizvođač nije obavezan galvanizirati karoseriju u svojoj zemlji, a budući da tamo i proizvodi, eto problema. No Evropa to prihvata.
Šta ovo znači za nas?
Ako ovaj trend uhvati korijena, posljedice su dalekosežne. Vrijednost polovnih vozila kineskih marki će se strmoglaviti, a zajedno s tim i pouzdanost tih automobila kao investicije. Onaj ko danas kupi kinesko električno vozilo po pristupačnoj cijeni, za tri-četiri godine može otkriti da ga ne može prodati ni po trećini kupovne vrijednosti, jer novo je toliko bolje da niko ne želi staro.
Osim toga, mijenja se i mentalni model vlasništva. Ako se automobil počne doživljavati kao potrošna roba s rokom trajanja, cijela industrija oko njega – servis, rezervni dijelovi, polovna tržišta – mora se preoblikovati ili izumrijeti.
Evropa još ima vremena da postavi pravila: standarde trajnosti, obaveze galvanizacije, zahtjeve za dugoročnom podrškom rezervnih dijelova. Pitanje je samo ima li i volje, jer do sada, svaki put kad je Kina postavila nova pravila igre, Brisel ih je uglavnom prihvatio.
