Govoreći na marginama ceremonije za buduće kadete vojnih akademija u Grčkoj, Palmas je objasnio da je sporazum rezultat bilateralne saradnje i konsultacija na visokom političkom nivou. Izrael i Grčka potpisali su odbrambeni ugovor vrijedan tri milijarde eura (3,5 milijardi dolara), u okviru kojeg će Izrael razviti višeslojni sistem zračne odbrane za potrebe sveobuhvatne modernizacije grčke vojske.
Upitan o značaju ovog dogovora za Kipar, Palmas je istakao da se sve tri države suočavaju s identičnim rizikom, direktno imenovavši Tursku kao izvor prijetnje.
“Kipar se već 52 godine suočava s okupacijom, dok se Grčka susreće s narušavanjem svog zračnog i pomorskog prostora te kršenjem međunarodnog prava. S druge strane, Izrael također ima vlastite izazove u odnosima s Turskom”, naveo je Palmas.
Dodao je da Grčka, Izrael i Kipar imaju snažne političke veze i razvijenu vojnu saradnju na više nivoa. To im, kako tvrdi, omogućava efikasnu koordinaciju i pronalaženje zajedničkih sinergija s ciljem jačanja sigurnosti u široj regiji te zaštite teritorijalnog integriteta i suvereniteta sve tri zemlje.
Izraelski premijer Benjamin Netanyahu prethodno je ovaj odbrambeni sporazum nazvao “jednim od najvećih u historiji države Izrael”, povezujući ga direktno s trilateralnim partnerstvom koje ove države razvijaju tokom protekle decenije.
Obrana Kipra već se oslanja na izraelsku tehnologiju jer koristi sistem zračne odbrane Barak MX, a nedavno je odobrena i nabavka četiri sistema za borbu protiv bespilotnih letjelica tipa “Kentavros”, koji se proizvode u Grčkoj.
Istočnomediteransko partnerstvo i korijeni regionalnog rivalstva
Trilateralni savez između Grčke, Kipra i Izraela počeo se intenzivno oblikovati početkom 2010-ih godina, potaknut značajnim geopolitičkim i energetskim promjenama u regiji Istočnog Sredozemlja.
Kroz historiju, Turska i Izrael održavali su bliske vojne i diplomatske odnose, no prekretnica se dogodila 2010. godine nakon incidenta s flotilom Mavi Marmara, kada su izraelske snage presrele turski brod s humanitarnom pomoći za Gazu. Ovaj događaj doveo je do duboke diplomatske krize između Ankare i Tel Aviva, primoravši Izrael da potraži nove stabilne partnere na istočnom dijelu Mediterana.
Paralelno s tim, tenzije između Grčke, Kipra i Turske traju decenijama, s korijenima u turskoj vojnoj intervenciji na Kipru 1974. godine. Nakon državnog udara u Nikoziji koji je podržala grčka vojna hunta, turske snage su zauzele sjevernu trećinu ostrva, što je rezultiralo trajnom podjelom Kipra i uspostavljanjem samoproglašene Turske Republike Sjeverni Kipar, koju priznaje jedino Ankara. Dodatno, Atina i Ankara decenijama vode sporove oko razgraničenja egejskog zračnog prostora, epikontinentalnog pojasa i eksploatacijskih prava.
Dodatni impuls zbližavanju ove tri države dalo je otkriće obimnih nalazišta prirodnog gasa u podmorju Levantinskog bazena (polja Leviathan, Tamar i Aphrodite). Tursko promovisanje pomorske doktrine “Plava domovina” (Mavi Vatan), kojom Ankara polaže prava na široke morske zone u Sredozemlju, ponukalo je Grčku, Kipar i Izrael na strateško povezivanje, uključujući redovne zajedničke vojne vježbe, razmjenu obavještajnih podataka i nabavku napredne vojne opreme.
