Za djetetov odgoj je ključno omogućiti mu da se izrazi. Ipak, kada djeca ne dobijaju pozitivnu pažnju i pohvale potrebne za zdrav razvoj, to ostavlja posljedice na njih dok odrastaju.
Shodno tome da njihovi roditelji nikada nisu slušali ono što su imali za reći, to je za njih u djetinjstvu postalo uobičajeno iskustvo u kojem su njihovi osjećaji i stavovi bili obezvrijeđeni. Ljudi koji su odrasli u domu s roditeljima koji nisu pokazivali emocije prema njima, navikli su se da ne dijele svoje emocije.
Odraslim osobama skrivanje osjećaja pruža osjećaj sigurnosti, jer nikada nisu naučile kako pravilno upravljati svojim emocijama.
“Djeca iz takvih okruženja mogu odrasti s osjećajem da njihova mišljenja i emocije nisu važni. Posljedično, njihovo samopouzdanje slabi te kasnije u životu mogu imati poteškoće s izborom za sebe i zauzimanjem čvrstog stava”, pojasnio je psiholog Mark Travers.
Kada osobe zadužene za brigu o djetetu zanemaruju njegove emocije i potrebe, ono se u odrasloj dobi štiti skrivanjem svojih osjećaja. Djeca koja su odrasla uz roditelje bez razumijevanja za njihove potrebe, često izrastaju u odrasle osobe sklone pretjeranoj neovisnosti. Ta pretjerana neovisnost je reakcija na traumu, piše YourTango.
“Kako bi dijete razvilo zdravo i realno samopouzdanje, potrebni su mu emocionalna usklađenost i potvrda roditelja. Ako dijete to ne dobija u dovoljnoj mjeri, njegova sposobnost samoprocjene ostaje narušena”, navode stručnjaci.
Povjerenje je također ključan faktor u oblikovanju emocionalne sigurnosti i odnosa s drugima. Kada je nivo povjerenja nizak, sposobnost stvaranja smislenih veza dolazi u pitanje.
