Međutim, pregled više od 350 radova o ograničenju proteina i starenju zaključio je da prakticiranje manjeg unosa proteina, umjesto većeg, može donijeti veće zdravstvene koristi i, u nekim slučajevima, produžiti životni vijek.
Autori ovog istraživanja s Univerziteta Wisconsin-Madison u Madisonu, Wisconsin, SAD, opisali su nekoliko načina na koje ograničenje unosa proteina usporava starenje:
– poboljšanjem metabolizma
– mijenjajući način na koji ćelije reaguju na hranjive tvari
– smanjenje ćelijskog oštećenja
– očuvanje zdrave funkcije ćelija.
“Apsolutno je kristalno jasno da proteini imaju koristi za rast mišića i odgovor aktivnih pojedinaca na vježbanje. Ali, budući da većina ljudi vodi relativno neaktivan način života, mnogi ljudi vjerovatno konzumiraju više proteina nego što im je zapravo potrebno, što vjerovatno ima negativne posljedice po zdravlje”, rekao je dr. Dudley Lamming.
Decenijama naučnici znaju da smanjenje unosa kalorija može produžiti životni vijek mnogih organizama i smanjiti rizik od bolesti povezanih sa starenjem, poput raka. Međutim, dugoročno održavanje dijete s ograničenim unosom kalorija ostaje teško za većinu ljudi. Prethodne studije su otkrile da konzumiranje manje proteina može produžiti životni vijek muha i glodara bez ikakvog smanjenja ukupnog unosa kalorija.
Nekoliko nedavnih kliničkih ispitivanja na ljudima također je pokazalo da smanjenje unosa proteina može smanjiti težinu i masno tkivo te poboljšati šećer u krvi natašte, iako su osobe s ograničenim unosom proteina općenito imale tendenciju unositi više kalorija.
Istovremeno, druge studije su otkrile da konzumiranje više proteina, u kombinaciji s vježbanjem, može potaknuti gubitak težine i smanjiti gubitak mišićne mase povezan sa starenjem kod starijih osoba. Ti nalazi su potaknuli smjernice američke savezne vlade da ove godine revidira smjernice o prehrani, povećavajući preporučeni dnevni unos proteina na 1,2-1,6 grama po kilogramu tjelesne težine – gotovo dvostruko više od prethodne preporuke.
S obzirom na smjernice da se sada konzumira više proteina nego ikad, a starije osobe se ohrabruju da dodatno povećaju unos, Lamming i njegove kolege su krenuli u pregled višedecenijskih istraživanja o ograničenju proteina i starenju. Oslanjajući se na više od 350 radova, tim je identificirao mehanizme koji su se dosljedno ponavljali u svim studijama i koji bi mogli objasniti kako prehrana s ograničenim unosom proteina može poboljšati zdravlje i podržati dugovječnost.
Jedan od ključnih identifikovanih faktora bio je hormon nazvan faktor rasta fibroblasta 21 (FGF21), čiji nivo raste kada je unos proteina nizak. Pokazalo se da FGF21 povećava energetsku potrošnju tijela, poboljšava kontrolu šećera u krvi i smanjuje upalu. Studije na miševima su pokazale da životinje sa višim nivoima FGF21 žive duže od normalnih miševa, pri čemu je korist izraženija kod mužjaka miševa nego kod ženki. Također je dokazano da konzumiranje manje proteina povećava nivoe FGF21 kod ljudi.
U pregledu je također istaknuto nekoliko aminokiselina za koje se čini da potiču mnoge od ovih efekata, uključujući metionin, izoleucin i valin. Studije navedene u pregledu sugeriraju da konzumiranje previše ovih aminokiselina može pokrenuti biološke procese koji potiču rast, što zauzvrat povećava rizik od gojaznosti, upala i drugih bolesti povezanih sa starenjem.
“Ove studije pokazuju da količina proteina koju danas konzumiraju ljudi koji ne žive u sjedilački način života može imati negativne posljedice po zdravlje, barem na nivou populacije”, rekao je Lamming.
Dodao je da, iako određene grupe, uključujući trudnice i neke starije osobe, imaju veće potrebe za proteinima, hrana obogaćena proteinima vjerovatno neće ponuditi većini odraslih osoba koje ne žive u sjedilačkom načinu života zdravstvene koristi koje su očekivale.
Lamming je primijetio da sportisti često konzumiraju velike količine proteina bez razvoja metaboličkih bolesti. Sugerirao je da redovna tjelovježba – možda zato što tijelo koristi višak proteina za izgradnju jakih, zdravih mišića – pomaže u zaštiti od negativnih zdravstvenih efekata koji su inače povezani s prehranom bogatom proteinima.
“Nedavne preporuke ohrabruju ljude da jedu više proteina, ali ih također ohrabruju da više vježbaju. Vjerovatno moramo personalizirati preporuke za proteine ne samo na osnovu godina, već i na osnovu toga koliko su ljudi fizički aktivni”, zaključio je.
