Rushdie je porotnicima drugi put opisao napad u kojem je zamalo ubijen dok je izlazio na binu kulturne ustanove, gdje je trebao govoriti o prijetnjama piscima i umjetnicima. Ispričao je da je prvo osjetio ono što je mislio da je udarac ispod brade, a onda je shvatio da je izboden. Pred sudom je rekao:
“Bio sam na pozornici, ležao sam, a svuda oko mene bila je ogromna lokva krvi. Bila je to ogromna lokva krvi”.
Tokom svjedočenja skinuo je naočale kako bi pokazao da ne vidi na desno oko. Naveo je i da su povrede bile raspoređene po cijelom tijelu, dodajući:
“Ne mogu reći kakve su bile njegove ambicije ili cilj, ali rane su bile ‘rasute’ po mom tijelu”.
Napad mu je, kako je rečeno na sudu, oštetio jetru, presjekao nerve u ruci i ostavio ga slijepim na jedno oko, nakon čega je dugo ponovo učio obavljati svakodnevne zadatke.
Matar, koji ima 28 godina i izjasnio se da nije kriv, ranije je već osuđen na nivou savezne države za pokušaj ubistva. U ovom federalnom predmetu suočava se, između ostalog, s optužbom za terorizam i mogao bi dobiti doživotnu kaznu, dok već služi 25-godišnju zatvorsku kaznu.
Tužioci tvrde da je napad bio motiviran prijetnjom koju je 1989. izdao iranski vođa ajatolah Ruhollah Khomeini zbog romana “The Satanic Verses”, kao i odanošću iranskim vlastima i Hezbollahu. Odbrana, s druge strane, tvrdi da tužilaštvo ne može dokazati Matarovu namjeru i stanje svijesti u trenutku napada. Na pitanje vjeruje li da optuženi ima veze s terorizmom, Rushdie je odgovorio: “Nisam imao saznanja, ali sam sumnjao”.
Tokom unakrsnog ispitivanja Rushdie je odbacio pokušaj da se suđenje usmjeri na njegov roman. Rekao je: “Vjerovatno, ali ne vjerujem da se ovdje sudi knjizi. Vjerujem da se sudi nekom drugom”. Sudija je kasnije taj komentar izbrisao iz sudskog zapisnika.
