Iako zvaničnih potvrda o projektu formiranja spalionice RDF-a još uvijek nema, pitanja o mogućoj budućoj namjeni kompleksa posljednjih sedmica sve glasnije otvaraju građani, politički predstavnici i ekološki aktivisti.
Ročište za prodaju Koksare Lukavac u stečaju, kao pravnog lica, zakazano je za 5. maj u Općinskom sudu u Tuzli, a zainteresirani ponuđači imali su rok do 28. aprila da dostave ponude i uplate depozit od 50.000 KM.
Stečajni upravnik Koksare Almir Bajrić za Klix.ba kaže da interes za prodaju imovine postoji, naglasivši da će potencijalno zainteresirani kupci biti poznati nakon ročišta.
“U ovom trenutku mogu potvrditi da postoji zainteresiranost firmi, posebno onih koje se ranije nisu javljale. Sve dosad su se obraćale sa zahtjevom za pristup informacijama o kapacitetima i mogućnostima fabrika koje mi imamo u krugu Koksare. Da li će se one prijaviti u ovoj prodaji ili će biti u procesu praćenja za neke naredne za sada se ne zna”, kazao nam je Bajrić.
Prema procjeni, ukupna vrijednost imovine Koksare iznosi 225.854.131 KM, dok je minimalna početna cijena određena na 150.569.420 KM, odnosno dvije trećine procijenjene vrijednosti.
Međutim, paralelno s procesom prodaje, u javnosti se sve intenzivnije govori o mogućnosti da bi dio kompleksa mogao biti prenamijenjen za spaljivanje otpada.
Takve informacije izazvale su zabrinutost među građanima Lukavca, grada koji se godinama suočava s ozbiljnim problemima zagađenja zraka i okoliša.
Dodatnu pažnju ovoj temi dala je i delegatkinja u Domu naroda Federacije BiH Sandra Imširović, koja je ove sedmice Federalnom ministarstvu okoliša i turizma uputila zvaničan upit o tome da li postoje planovi za izgradnju spalionice otpada na području Lukavca, konkretno na lokaciji bivše Koksare.
Ipak, stečajni upravnik tvrdi da tokom dosadašnjih razgovora s potencijalnim investitorima niko nije spominjao projekte vezane za spaljivanje otpada.
“Nijedan investitor nam nije došao s upitom u vezi otpada ili spalionice. Važno je naglasiti da o eventualnim takvim projektima ne odlučuju organi stečaja, nego lokalna zajednica i nadležna federalna ministarstva. Važno je reći i to da investitor koji bi kupio imovinu, u saradnji s lokalnom zajednicom te u skladu sa federalnim i kantonalnim propisima planira dalje aktivnosti”, navodi Bajrić.
Upravo ta činjenica otvara pitanje koliko je ideja o spalionici otpada uopće realna opcija. Iako industrijska infrastruktura i velika površina kompleksa Koksare potencijalno mogu biti interesantni za različite energetske ili industrijske projekte, eventualna izgradnja spalionice zahtijevala bi niz dozvola, okolišnih studija i saglasnosti nadležnih institucija, ali i prihvatanje lokalne zajednice.
“Od tehničkog osoblja Koksare sam upoznat o tome da u ovakvim kapacitetima nije moguće krenuti sa spaljivanjem RDF otpada, ali s određenim korekcijama pojedinih fabrika eventualno bi se moglo u narednom periodu krenuti u jedan takav projekat. Mišljenja sam da to zahtijeva značajna ulaganja te se postavlja pitanje da li je bolje napraviti jednu novu spalionicu ili raditi na osnovu postojeće infrastrukture”, dodao je Bajrić.
S obzirom na višegodišnje ekološke probleme u Lukavcu, moguće otvaranje postrojenja za spaljivanje otpada gotovo sigurno bi izazvalo reakcije javnosti, posebno ukoliko bi postojala bojazan od dodatnog zagađenja zraka.
Dok se čeka rasplet prodaje Koksare i eventualni dolazak investitora, za sada ostaje nepoznato kakvu bi budućnost mogao dobiti jedan od najvećih industrijskih kompleksa u Tuzlanskom kantonu.
Istovremeno, u okviru stečajnog postupka očekuje se i isplata dijela potraživanja radnicima. Bajrić potvrđuje da bi radnici do kraja maja mogli dobiti dio novčanih potraživanja koja se odnose na neisplaćene plate i otpremnine, a u pripremi su i programi za socijalno zbrinjavanje nekadašnjih zaposlenika.
