Meksička prijestolnica i okolni gradovi izgrađeni su na drevnom jezerskom dnu, zbog čega je područje posebno osjetljivo na slijeganje tla. Dugotrajno i intenzivno crpljenje podzemnih voda, uz urbanizaciju, znatno je smanjilo kapacitet vodonosnika pa grad tone više od jednog stoljeća.
Posljedice su već vidljive na starijim objektima i spomenicima, uključujući Metropolitansku katedralu, čija je gradnja počela 1573. godine. Geofizičar Enrique Cabral sa Nacionalnog autonomnog univerziteta Meksika rekao je da ovaj proces oštećuje ključnu infrastrukturu grada:
“To oštećuje dio kritične infrastrukture Mexico Cityja, kao što su metro, drenažni sistem, voda, sistem pitke vode, stambeni objekti i ulice. To je veoma veliki problem.”
Prema novom NASA-inom izvještaju, u pojedinim dijelovima grada tlo se spušta prosječno oko dva centimetra mjesečno, uključujući područje glavnog aerodroma i spomenik Angel of Independence. To znači da ukupna godišnja stopa slijeganja iznosi oko 24 centimetra, dok je za manje od jednog stoljeća pad tla premašio 12 metara.
Procjene su zasnovane na mjerenjima između oktobra 2025. i januara 2026. koje je prikupio satelit NISAR, zajednički projekat NASA-e i Indijske organizacije za svemirska istraživanja. Naučnik Paul Rosen rekao je da tehnologija iz orbite omogućava precizniji uvid u procese ispod površine:
“Možete vidjeti punu razmjeru problema.”
Istraživači očekuju da će se podaci ubuduće koristiti i za detaljnije praćenje pojedinačnih zona, ali i za bolje planiranje mjera ublažavanja posljedica.
Cabral navodi da su vlasti decenijama uglavnom zanemarivale problem, osim povremenog učvršćivanja temelja najvažnijih spomenika, ali da je nakon novih pogoršanja vodne krize počelo finansiranje dodatnih istraživanja.
