Spomenuti tenderi odnose se na dionice Doboj Istok – Gračanica – Šićki Brod i Šićki Brod – Dubrave – Kalesija, koje bi u konačnici trebale predstavljati gotovo 80 kilometara moderne cestovne infrastrukture i jednu od najvećih saobraćajnih investicija u Tuzlanskom kantonu.
Za izradu idejnih projekata planirano je ukupno 7,6 miliona KM bez PDV-a. Za dionicu Doboj Istok – Gračanica – Šićki Brod procijenjena vrijednost tendera iznosi 4,1 miliona KM, uz rok za izradu projekta od 15 mjeseci.
Drugi tender, za dionicu Šićki Brod – Dubrave – Kalesija, vrijedan je 3,5 miliona KM, također uz rok od 15 mjeseci. Otvaranje ponuda očekuje se sredinom septembra.
Na prvi pogled, riječ je o važnom koraku. Međutim, za građane Tuzlanskog kantona ovo nije početak priče, nego nastavak višegodišnjeg procesa u kojem se planirane saobraćajnice često pojavljuju u strateškim dokumentima, političkim najavama i prezentacijama, dok konkretni kilometri na terenu izostaju.
Gotovo 80 kilometara cesta koje još čekaju građevinske mašine
Prema ranije izrađenim idejnim rješenjima, brza cesta Doboj Istok – Gračanica – Šićki Brod trebala bi biti duga oko 42 kilometra. Planirano je 16 mostova ukupne dužine oko 2.670 metara, dva tunela ukupne dužine približno 695 metara i šest petlji.
Druga dionica, od Šićkog Broda preko Dubrava do Kalesije i entitetske linije, trebala bi imati oko 37 kilometara. Predviđena su 32 objekta ukupne dužine oko 1.674 metra, šest petlji te interregionalno čvorište Šićki Brod.
Dakle, na papiru postoji ozbiljna saobraćajna mreža koja bi trebala promijeniti način na koji je Tuzlanski kanton povezan s ostatkom zemlje. Problem je što se u ovom slučaju već godinama postavlja isto pitanje: koliko još faza projektovanja treba proći prije nego što počne stvarna izgradnja?
Za građane Tuzlanskog kantona najvažniji podatak nije koliko je miliona izdvojeno za još jedan projektni dokument, niti koliko će kilometara buduća cesta imati. Najvažnije je kada će se pojaviti prvi kilometar izgrađene brze ceste.
Tuzlanski kanton godinama čeka ozbiljniji infrastrukturni iskorak
Tuzlanski kanton jedan je od najvažnijih industrijskih i privrednih prostora u Bosni i Hercegovini, s velikim brojem stanovnika, razvijenom privredom i Međunarodnim aerodromom Tuzla. Ipak, cestovna infrastruktura nije pratila njegov ekonomski značaj.
Dok se u drugim dijelovima Federacije BiH godinama grade dionice autocesta i brzih cesta, Tuzlanski kanton ostaje prostor u kojem se velike saobraćajne investicije uglavnom najavljuju kroz različite faze: od studija i idejnih rješenja, preko projektovanja, do novih rokova i obećanja.
To posebno frustrira ako se uzme u obzir da se o modernoj cestovnoj povezanosti Tuzlanskog kantona govori godinama. Svaka nova najava prirodno donosi optimizam. Međutim, nakon toliko godina, javnost s razlogom ima pravo tražiti konkretne rokove, izvore finansiranja i jasnu dinamiku izgradnje. Jer projekt vrijedi onoliko koliko je blizu realizaciji, a ne koliko puta je predstavljen javnosti.
Veza s Koridorom 5C, Orašjem i aerodromom
Planirane brze ceste imaju potencijal da značajno promijene saobraćajnu poziciju Tuzlanskog kantona. Dionica Doboj Istok – Gračanica – Šićki Brod trebala bi omogućiti kvalitetniju vezu kantona s Koridorom 5C, dok bi interregionalno čvorište Šićki Brod trebalo povezati buduću mrežu brzih cesta s pravcem prema Orašju.
Poseban značaj imala bi bolja cestovna veza prema Međunarodnom aerodromu Tuzla, kao i prema industrijskim i privrednim zonama na području kantona. U konačnici, riječ je o infrastrukturi koja ne bi značila samo kraće vrijeme putovanja.
Bolje ceste znače lakši transport robe, veću mobilnost radne snage, bolje povezivanje privrede s tržištima, veću dostupnost aerodroma i potencijalno snažnije privlačenje novih investicija. Zbog toga pitanje izgradnje ovih cesta nije samo saobraćajno pitanje. Ono je pitanje ekonomskog razvoja Tuzlanskog kantona.
Nova faza ili još jedna stanica u dugom čekanju?
Upravo zbog toga posljednje aktivnosti Autocesta FBiH treba pozdraviti, ali ih ne treba posmatrati nekritički. Raspisivanje tendera za idejne projekte jeste korak naprijed. Ali, nakon njega slijede novi projekti, eventualne izmjene, dozvole, rješavanje imovinsko-pravnih odnosa, osiguravanje finansiranja, izbor izvođača i tek onda radovi.
A Tuzlanski kanton nema problem s nedostatkom planova. Problem je što građani već dugo čekaju da planovi postanu kilometri cesta. Godinama se pompezno najavljuju autoceste i brze ceste, predstavljaju trase, održavaju sastanci i najavljuju rokovi.
Istovremeno, na području Tuzlanskog kantona još uvijek nije izgrađen niti jedan metar neke od velikih novih brzih cestovnih dionica koje bi trebale predstavljati prekretnicu u njegovoj saobraćajnoj povezanosti.
Zato bi ovaj put, uz raspisivanje tendera za projektovanje, trebalo otvoriti i mnogo važnije pitanje: kada počinje izgradnja?
Tuzlanski kanton više nema luksuz da još jednu deceniju čeka da se velika infrastrukturna obećanja pretvore u stvarnost. Ovaj prostor ne traži privilegiju, nego ravnopravan infrastrukturni tretman.
I dok će se u narednim mjesecima ponovo govoriti o trasama, projektima i milionima uloženim u dokumentaciju, građanima ostaje jednostavno mjerilo, a to je asfalt. Na kraju, jedino on može pokazati da je višegodišnje čekanje konačno završeno.
