Naime, tvrdi da je bila izložena emocionalnoj manipulaciji i kontroli, zbog čega vjeruje da je svojevremeno izgubila osjećaj za vlastite granice.
Crystal je vezu s Hefnerom započela kada je imala 21 godinu. Zaručili su se 2010. godine, kada je njoj bilo 24, a njemu 84 godine. Vjenčali su se 2012. i ostali zajedno sve do njegove smrti 2017. godine.
Govoreći o životu u vili, Crystal je ispričala da je oko nje svakodnevno bilo oko 70 zaposlenika koji su se brinuli gotovo o svemu. Takav način života, kako kaže, doveo je do toga da je nakon Hefnerove smrti morala ponovo učiti neke sasvim obične stvari.
“Uvijek sam morala biti kod kuće prije nego što padne mrak. Zapravo, morao je umrijeti da bih ja mogla otići”, rekla je.
Kao jedan od primjera kontrole navela je redovne filmske večeri u vili. Filmovi su počinjali u 18 sati, a njeno prisustvo bilo je obavezno.
“Film je počinjao u 18 sati. To je jako rano, ali ja sam morala biti tamo. Izgledalo je kao obična rutina, no zapravo je to bio moj policijski sat i način na koji me kontrolirao”, kazala je Crystal.
U podcastu “No One Asked Her” govorila je i o tome kako je godinama imala potpuno drugačiju sliku o svom životu nego što je ima danas. Smatra da je bila toliko izolirana da nije imala priliku provjeriti jesu li njeni osjećaji opravdani.
“Mislim da su mi potpuno isprali mozak, a izvan vile nisam dobijala nikakvu potvrdu da ono što osjećam ima smisla. Mislila sam da sam ja luda jer su mediji Hefnera toliko uzdizali. Govorila sam sebi: ‘Dobro, ako ga svi smatraju nevjerovatnim čovjekom, onda valjda nešto nije u redu sa mnom'”, ispričala je.
Prisjetila se i Hefnerovog ranijeg intervjua u kojem je razgovarao s feministkinjama. Prema njenim riječima, jedna od njih ga je kritikovala zbog načina na koji je govorio o ženama.
“Jedna mu je žena rekla: ‘Hajde da vidimo vas kako paradirate sa zečjim repom’, a zatim ga je prozvala zbog toga što žene upoređuje sa životinjama. On joj je odgovorio: ‘Žene jesu životinje. Šta bi drugo bile?'”, kazala je Crystal.
Danas joj je, kako kaže, posebno teško razumjeti činjenicu da je u to vrijeme branila Hefnera i stajala na njegovoj strani.
“Danas mi je nevjerovatno da sam tada bila na njegovoj strani i zapravo radila protiv same sebe, dok me držao u toj zapuštenoj, odvratnoj kući i nije mi dopuštao da viđam porodicu”, rekla je.
U memoarima “Only Say Good Things: Surviving Playboy and Finding Myself”, objavljenim 2024. godine, Crystal je njihov brak opisala kao odnos u kojem je trpjela emocionalno zlostavljanje. Hefnera opisuje kao osobu koja je mogla biti šarmantna, ali i okrutna.
Tvrdi i da je imao jasne zahtjeve kada je riječ o njenom izgledu. Nakon što se malo udebljala, rekao joj je da se mora dovesti u formu. Kasnije joj je određivao i koje boje laka za nokte smije koristiti.
“Morala sam nositi košulje življih boja i ‘zastavu’, što je značilo da sam negdje na odjeći morala imati Playboyev logo. Morala sam stalno izbjeljivati izrastak. Čim bi malo narastao, kucnuo bi me po glavi i rekao mi da to sredim”, prisjetila se.
Nakon Hefnerove smrti Crystal je, prema vlastitim riječima, teško pronalazila način da nastavi život izvan svijeta u kojem je godinama živjela. Prvih šest sedmica gotovo uopće nije izlazila iz jedne sobe u vili.
Njene izjave danas se značajno razlikuju od onoga što je govorila neposredno nakon Hefnerove smrti. Tada je za Fox News Digital rekla da joj je “dao život” te da ju je naučio ljubavi i dobroti.
S vremenom je, uz dugotrajnu terapiju, počela drugačije posmatrati godine provedene s njim. Kaže da je tek kasnije shvatila koliko je život u vili utjecao na nju.
“Shvatila sam da je život u vili ostavio na meni puno veći trag nego što sam mislila. Samo sam željela ispričati istinu o vremenu koje sam tamo provela i nadam se da ću time pomoći drugima”, rekla je.
Crystal danas smatra da bi njena potreba da štiti i brani Hefnera mogla biti povezana s onim što opisuje kao Stockholmski sindrom. Naglasila je da je živjela u izrazito izoliranom svijetu i da je zbog toga razvila osjećaj da mora stati na njegovu stranu.
“Iskreno vjerujem da se radilo o Stockholmskom sindromu jer sam živjela u potpuno izoliranom svijetu. Iz nekog razloga osjećala sam da ga moram štititi”, zaključila je Crystal Hefner.
