Institut za razvoj mladih KULT već više od deset godina doprinosi prevenciji nasilja i pružanju podrške žrtvama kroz različite programe i inicijative, a jedna od njih je kampanja #YouthMakingDifference, inspirirana mladima koji prave razliku, a kojom ih institut želi motivirati da budu dio promjena i zagovaraju rodnu ravnopravnost.
Upravo se borba za rodnu ravnopravnost često povezuje sa zakonima, javnim politikama i velikim društvenim promjenama. Međutim, njena stvarna snaga ogleda se u svakodnevnim razgovorima, u povjerenju koje se gradi između stručnjaka i osobe koja traži pomoć i u spremnosti da se svakoj žrtvi jasno kaže da nasilje nije njena krivica.
Na mjestu, gdje se susreću stručnost, empatija i odgovornost, svoj profesionalni put gradi Ajla Krdžalić Ibrahimović, psihologinja u Centru za socijalni rad Tešanj.
Kroz svoj rad pruža podršku osobama koje su preživjele različite oblike nasilja, ali i nastoji mijenjati način na koji zajednica razumije rodnu ravnopravnost. Kako ističe, njen cilj nije samo pomoći ljudima u trenutku kada se obrate Centru za socijalni rad, nego ih osnažiti da prepoznaju vlastita prava i vjeruju da zaslužuju život bez nasilja.
“Želim da se glas žena čuje i da se ono što proživljavaju shvati ozbiljno. Važno mi je da razumiju da nije normalno da ih neko fizički povređuje, psihički iscrpljuje, kontrolira ili ekonomski ucjenjuje. Jednako je važno da znaju da imaju pravo potražiti pomoć”, kaže Krdžalić Ibrahimović.
Za mnoge osobe koje se obraćaju za pomoć prvi razgovor predstavlja najteži korak. Strah od osude, osjećaj krivice i uvjerenje da će ih okolina okriviti često su veća prepreka od samog prijavljivanja nasilja. Zato svaki razgovor počinje stvaranjem osjećaja sigurnosti i povjerenja. Zato Ajla kroz rad sa korisnicima želi da im, osim konkretne pomoći, pruži i edukaciju. Kada osoba razumije svoja prava i prepozna da ono što proživljava nije normalno niti prihvatljivo, tada može početi razmišljati o promjeni.
Rad u manjoj zajednici nosi izazove koji su često nevidljivi ljudima izvan sistema. U sredinama u kojima se gotovo svi poznaju, pitanja privatnosti, povjerljivosti i profesionalnih granica postaju još osjetljivija. Ajla ističe da građani često pretpostavljaju kako je lako saznati ko je tražio pomoć ili očekuju da će zbog poznanstva dobiti informacije koje su povjerljive. Upravo zato, kaže, profesionalna etika mora biti iznad svih ličnih odnosa.
“Ljudi ponekad misle da mogu pitati da li je neko dolazio u Centar ili očekuju da će dobiti informacije zato što se poznajemo. Međutim, to nije ničija privatna stvar. Sve što korisnici podijele ostaje u okviru profesionalnog odnosa i koristi se isključivo kako bismo im pružili što kvalitetniju podršku”, poručila je.
Istovremeno, naglašava da nijedan stručnjak ne može sam odgovoriti na složene slučajeve nasilja. Upravo zato multidisciplinarni pristup predstavlja jednu od najvećih vrijednosti rada centara za socijalni rad.
“Psiholozi, socijalni radnici, pravnici i druge institucije zajedno traže najbolja rješenja. Različite perspektive omogućavaju da se svaki slučaj sagleda cjelovito i da osoba dobije podršku koja joj je potrebna “navodi Krdžalić Ibrahimović.
Iako smatra da Bosna i Hercegovina bilježi određeni napredak kada je riječ o rodnoj ravnopravnosti, Krdžalić Ibrahimović vjeruje da pred društvom i dalje stoji mnogo posla, posebno u manjim i ruralnim sredinama. Tradicionalni obrasci razmišljanja, kaže, često dovode do toga da se nasilje normalizira, a odgovornost prebacuje na žrtvu. Poseban problem predstavlja činjenica da mnoge žene odrastaju uvjerene kako moraju trpjeti kontrolu, ponižavanje ili nasilje jer je to “normalan” dio partnerskog ili porodičnog života.
“Nekada i same žrtve vjeruju da su odgovorne za ono što im se događa, jer su cijeli život slušale takve poruke. Zato je edukacija izuzetno važna. Potrebno je da osobe prepoznaju da ono što proživljavaju nije u redu i da imaju pravo zatražiti pomoć. Promjena neće doći sama od sebe. Potrebno je kontinuirano razgovarati o rodnoj ravnopravnosti i doprijeti upravo do onih ljudi koji se ovom temom možda nikada nisu bavili. Voljela bih da ljudi više nikada ne izgovore rečenicu “Mora da je ona nešto uradila pa joj se to desilo”. Takvim riječima odgovornost se prebacuje na žrtvu, a jedina odgovorna osoba je ona koja je počinila nasilje”, kazala je.
Smatra da upravo ovakvi stavovi održavaju začarani krug nasilja i dodatno obeshrabruju osobe koje razmišljaju da potraže pomoć.
Kao jedna od najmlađih zaposlenica u svom kolektivu, Krdžalić Ibrahimović vjeruje da svaka nova generacija stručnjaka ima priliku donijeti drugačije perspektive i otvoriti prostor za razgovore koji su dugo bili zanemareni.
Kroz svakodnevni rad nastoji pokazati da empatija i profesionalnost mogu biti snažan pokretač društvenih promjena. Za nju rodna ravnopravnost nije apstraktan pojam niti tema rezervirana za konferencije i kampanje “ona se gradi u svakom razgovoru, u svakoj pruženoj podršci i u svakoj osobi koja nakon razgovora odluči da više neće šutjeti.
Priča Ajle Krdžalić Ibrahimović podsjeća da promjene ne nastaju preko noći. One počinju onda kada neko sasluša bez osuđivanja, kada stručnjak zaštiti povjerenje osobe koja mu se obratila i kada žrtva prvi put čuje ono što je možda cijelog života trebala čuti da nije kriva i da nije sama. Upravo zbog toga ljudi poput nje svakodnevno prave razliku. Ne velikim riječima, nego tihim, upornim i odgovornim radom kojim zajednicu čine sigurnijim mjestom za sve.
