NASA planira da HWO bude moguće servisirati, što znači da će morati pronaći način da radi na njemu, popravlja ga i održava dok se nalazi otprilike 1,5 miliona kilometara od Zemlje.
“HWO će morati biti moguće servisirati do određene mjere”, rekao je direktor NASA-inog odjeljenja za astrofiziku Shawn Domagal-Goldman za Space.com tokom sesije na 248. sastanku Američkog astronomskog društva (AAS) u Pasadeni u Kaliforniji.
HWO je sljedeći planirani vodeći svemirski teleskop NASA-e, ali ono što ga razlikuje od prethodnih svemirskih teleskopa poput Hubblea ili Jamesa Webba jeste njegova svrha, da traži i proučava stjenovite planete slične Zemlji koje kruže oko zvijezda sličnih Suncu. Drugim riječima, zadatak mu je da pronađe planete koje bi mogle sadržavati život. Misija ne podrazumijeva samo potragu za vanzemaljcima, već i istraživanje ovih nastanjivih planeta i njihove atmosfere te proširivanje našeg razumijevanja drugih svjetova, a istovremeno će se koristiti u razne astronomske svrhe. Uz mogućnost servisiranja, NASA neće samo produžiti vijek trajanja HWO-a, već će i otvoriti vrata budućim tehnologijama koje se mogu koristiti za poboljšanje opservatorija.
Hubble je bio jedinstven slučaj. Budući da je svemirski teleskop nastao otprilike u isto vrijeme kada i NASA-in program Space Shuttle i dizajniran je za rad u niskoj Zemljinoj orbiti, bilo je prirodno da astronauti izlaze da sastavljaju, popravljaju i održavaju opservatorij.
“Rano su donesene odluke da će avionika biti modularna na način da astronauti mogu zamijeniti računar ili žiroskop“, rekao je za Space.com bivši astronaut NASA-e i bivši glavni naučnik NASA-e John Grunsfeld, koji danas radi samostalno kao konsultant u svemirskoj industriji.
Međutim, HWO neće biti tako blizu nas. Umjesto toga, bit će smješten u blizini L2 ili Lagrangeove tačke 2 Sunce-Zemlja, tačke u svemiru udaljene otprilike 1,5 miliona kilometara, gdje se gravitacijska sila Sunca i Zemlje kombinuju kako bi objekti ostali u istom orbitalnom periodu kao i Zemlja. Ova pozicija, koja je ujedno i dom teleskopa James Webb, omogućava svemirskim teleskopima da ostanu sinhronizovani sa Zemljom, što olakšava komunikaciju. Također čini misiju astronauta prilično teškom, ako ne i gotovo nemogućom s tehnologijom koju danas imamo.
Iako je James Webb poslan na ovu udaljenu tačku posmatranja bez planova za servisiranje teleskopa, HWO će “morati” biti servisiran, prema Domagal-Goldmanu, a što je dodatno potvrdila i press služba NASA-e. Servisiranje opservatorija moglo bi uključivati svašta, od zamjene instrumenata do redovnog održavanja ili popravki po potrebi, ali i sastavljanje samog opservatorija. Ako je “teleskop prevelik za lansiranje u potpuno sastavljanoj formi”, možda će ga trebati “sastaviti u svemiru”, dodala je Domagal-Goldman.
Kada je James Webb otišao na L2, tim misije shvatio je da je problem s mikrometeoritima malo veći nego što su očekivali.
“Saznali smo da ima više mikrometeorita i da su veći nego što smo očekivali pa bismo možda mogli staviti zakrpu preko štita od sunca ili negdje drugo kako bismo zakrpili rupu. U principu, to bi mogla obaviti robotika”, kazao je Grunsfeld.
NASA još nije potvrdila detalje o tome kako tačno planira servisirati novi teleskop, što ima smisla jer se sam dizajn HWO-a još uvijek mijenja. Međutim, s obzirom na to da je L2 tako daleko, logično je pretpostaviti da će ga trebati podržavati robotski, umjesto da astronauti rade u svemiru kao s Hubbleom. Nije poznato kako bi ovi budući robotski mehaničari svemirskih teleskopa mogli izgledati, ali morat će biti vrlo sposobni za rad na tako moćnom teleskopu.
“Ovo će biti daleko najizazovniji opservatorij koji smo ikada izgradili. Jednostavno je izvanredno da smo toliko hrabri da mislimo da to možemo učiniti i da smo zaista blizu pokazivanja da to možemo. Budući da tek počinjemo, ovo je vrijeme da razgovaramo o tome da li bi teleskop mogao biti servisiran ili ne”, istakao je Grunsfeld.
Pored produženja vijeka trajanja HWO-a izgradnjom na način koji će omogućiti popravku u svemiru, omogućavanje rada opservatorija će također proširiti njegove naučne mogućnosti na načine koje još ne možemo zamisliti. Ako pogledamo Hubbleovu historiju, njegovi instrumenti su vremenom zamjenjivani novijim, boljim verzijama, što je ne samo omogućilo teleskopu da nastavi funkcionisati, već je omogućilo i da se teleskop razvija s promjenjivim tehnologijama. Od Hubbleovih žiroskopa do širokougaone kamere 3, zamijenjene 2009. godine, teleskop je imao koristi od mnogih tehnoloških nadogradnji. S obzirom na mogućnosti servisiranja, isto bi moglo važiti i za HWO.
HWO je još uvijek prilično rano u svom razvoju i mnogo godina je udaljen od lansiranja (procjenjuje se za 2040-te), ali NASA postavlja temelje za ovu misiju s predstojećom vodećom misijom, svemirskim teleskopom Nancy Grace Roman. Ova misija sa sobom nosi tehnološku demonstraciju pod nazivom Roman Coronagraph Instrument. U suštini je to “kamera za egzoplanete”, instrument koji će blokirati odsjaj dalekih zvijezda, dobijajući direktan pogled na planete u njihovoj orbiti. Roman će pružiti poligon za testiranje ove koronagrafske tehnologije sljedeće generacije. Ali čak i ako se HWO lansira s naprednom verzijom ovog koronagrafa pet, 10 ili čak 15 godina nakon lansiranja, mogla bi postojati još bolja tehnologija za uočavanje planeta.
“Siguran sam da ćemo biti veoma motivisani ako vidimo malu stjenovitu planetu oko obližnje zvijezde koja pomalo liči na Zemlju. Bit ćemo veoma motivisani da pošaljemo spektrograf veće rezolucije ili neku drugu vrstu detektora što brže možemo. Dakle, to je primarni pokretač servisiranja, mogućnost postavljanja novih naučnih instrumenata”, rekao je Grunsfeld.
Omogućavanjem servisiranja HWO-a, NASA će omogućiti korištenje budućih tehnologija bez potrebe za lansiranjem potpuno novih svemirskih teleskopa koji bi ih podržali. Ovo je isplativa metoda, ali bi također mogla omogućiti primjenu budućih tehnologija koje inače ne bi imale mjesto za rad u svemiru.
“Zamislite za 20 godina od sada, ili 25 godina od sada, da će postojati snažna svemirska industrija koja će se baviti servisiranjem, tako da bismo mogli imati komercijalnog servisera koji će isporučivati nove naučne instrumente nastanjivim svjetovima. Oni bi jednostavno izvukli stare i ubacili nove instrumente”, dodao je Grunsfeld.
Govoreći o budućim tehnologijama, ova odluka da HWO bude moguće servisirati nije sve što je NASA otkrila. Domagal-Goldman je također podijelila da će HWO biti opremljen detektorima gama zraka. Specifični detalji ovih detektora i za šta će se koristiti također tek trebaju biti određeni, ali s obzirom na to da će HWO biti moguće servisirati, ovi detektori bi se mogli nastaviti razvijati zajedno s teleskopom tokom vremena, omogućavajući buduću astronomiju kakvu danas ne možemo ni zamisliti.
