Bivši načelnik Generalštaba izraelske vojske Gadi Eisenkot, koji je prošle godine osnovao vlastitu stranku Yashar (“Pravo” ili “Pošteno”), prema posljednjim anketama ozbiljno ugrožava dominaciju Netanyahuovog Likuda uoči parlamentarnih izbora zakazanih za kraj oktobra.
Promjenu političke dinamike potvrđuje i kampanja Likuda, koja je posljednjih sedmica gotovo u potpunosti usmjerena na Eisenkota. Vladajuća stranka na društvenim mrežama objavljuje videosnimke i poruke kojima pokušava predstaviti bivšeg vojnog komandanta kao političara koji bi vlast mogao formirati jedino uz podršku arapskih stranaka.
Jedna od objava sadržavala je poruku: “Nema Gadija bez Tibija”, uz videosnimak generiran umjetnom inteligencijom u kojem su prikazani Eisenkot i arapski zastupnik Ahmad Tibi ispred zgrade parlamenta.
Ankete pokazuju tijesnu utrku
Eisenkotova stranka još je prije nekoliko mjeseci bilježila jednocifrenu podršku birača, ali je posljednjih sedmica zabilježila nagli rast.
Prema anketi izraelske televizije Channel 12, Yashar bi osvojio 21 zastupničko mjesto u Knessetu, dok bi Likud dobio 23. Savez bivših premijera Naftalija Bennetta i Yaira Lapida prema istoj anketi osvojio bi 18 mandata.
Na pitanje ko je pogodniji za funkciju premijera, 38 posto ispitanika izabralo je Eisenkota, dok je 36 posto podržalo Netanyahua.
Potpuna suprotnost Netanyahuu
Politički analitičari smatraju da je upravo činjenica da Eisenkot predstavlja potpuno drugačiji stil liderstva jedan od razloga njegovog uspona.
Dok je Netanyahu poznat po snažnim javnim nastupima i dugogodišnjem političkom iskustvu, Eisenkot važi za mirnog, odmjerenog i nenametljivog čovjeka koji je karijeru izgradio kao vojni strateg.
Njihove životne priče također se značajno razlikuju. Netanyahu dolazi iz ugledne porodice i služio je u elitnoj specijalnoj jedinici Sayeret Matkal, dok je Eisenkot drugo od devetero djece marokanskih jevrejskih doseljenika, odrastao u Tiberijasu i Eilatu, daleko od tradicionalnih centara političke moći.
Na čelu Izraelskih odbrambenih snaga (IDF) bio je od 2015. do 2019. godine, upravo na prijedlog Netanyahua.
Rat u Gazi obilježio njegov politički put
Eisenkot je u politiku ušao 2022. godine zajedno s Bennyjem Gantzom, a nakon napada Hamasa 7. oktobra 2023. pridružio se Netanyahuovom ratnom kabinetu.
Vremenom je postao jedan od najglasnijih kritičara načina vođenja rata u Gazi, upozoravajući da vlada nema jasnu strategiju niti plan za završetak sukoba i oslobađanje talaca.
Njegova kritika dobila je dodatnu težinu zbog lične tragedije. U decembru 2023. godine u borbama u Gazi poginuo je njegov najmlađi sin Gal Eisenkot, a kasnije su u sukobima poginula i dvojica njegovih nećaka.
U junu 2024. godine Eisenkot i Gantz napustili su ratni kabinet zbog neslaganja s Netanyahuovom politikom, a godinu kasnije Eisenkot je osnovao vlastitu političku stranku.
Likud pojačava napade
Kako raste Eisenkotova popularnost, tako raste i intenzitet kampanje protiv njega.
U posljednjim sedmicama pojavili su se videosnimci koji ismijavaju njegov engleski jezik, uz poruku da “Gadi ne bi napao Iran”, pokušavajući ga prikazati kao slabijeg lidera od Netanyahua.
Na provladinom Kanalu 14 iznesene su i optužbe da je tokom vojne karijere bio previše blag prema Hezbollahu, što Eisenkot odbacuje te razmatra pokretanje sudskih postupaka zbog tih tvrdnji.
Put do vlasti i dalje neizvjestan
Iako ankete pokazuju da je Eisenkot postao najozbiljniji Netanyahuov protivnik posljednjih godina, formiranje buduće vlade ostaje veliki izazov.
Čak i ako opozicija osvoji dovoljno mandata, potencijalna koalicija koja bi uključivala stranke lijevog, desnog i centra, kao i arapske političke predstavnike, mogla bi se suočiti s ozbiljnim poteškoćama u postizanju dogovora i održavanju stabilne većine.
Analitičari ipak smatraju da Eisenkot predstavlja drugačiji izazov od prethodnih Netanyahuovih protivnika.
Kako ocjenjuje izraelski dopisnik magazina The Economist Anshel Pfeffer, mnogi prethodni rivali pokušavali su imitirati Netanyahua, dok Eisenkot svoju političku snagu gradi upravo na tome što predstavlja njegovu potpunu suprotnost.
Ipak, Pfeffer upozorava da razlike između dvojice političara više postoje u stilu nego u sigurnosnoj politici, s obzirom na to da je Eisenkot godinama bio jedan od ključnih kreatora izraelske vojne strategije.
