Načelnik Općine Novi Grad Semir Efendić želi da ova saobraćajnica bude bulevar, odnosno nešto poput saobraćajnice koju imamo od Ilidže prema centru grada. Takva saobraćajnica imala bi više ulaza i izlaza i omogućila lakše kretanje i bolju povezanost stanovnicima naselja kao što su Boljakov Potok i Buća Potok.
S druge strane, direktor Zavoda za planiranje razvoja KS Faruk Muharemović smatra da takvo rješenje, s mnogo semafora i ulaza/izlaza, ne bi doprinijelo ubranju saobraćaja i da je potrebno izgraditi brzu cestu koja bi omogućila da se od Koridora 5C do starog grada dođe za 20 minuta.
Trhulj kaže da je posljednjih dana, čitajući različite stavove, stekao utisak da se rasprava uglavnom vodi oko toga kakva treba biti cesta, a mnogo manje oko pitanja kakav grad želimo.
“Po mom mišljenju, upravo je to suština. Ova rasprava dolazi u trenutku kada Sarajevo usvaja Urbanistički plan do 2036. godine. To nije običan planski dokument. On bi trebao pokazati kako će izgledati saobraćajni sistem grada u narednim decenijama. Zbog toga nije dovoljno odgovoriti samo na pitanje kako dovesti saobraćaj do Željezničke stanice. Potrebno je odgovoriti i na mnogo važnije pitanje – šta poslije Željezničke stanice?”, kazao je.
Kada je prije više od šezdeset godina planiran ovaj koridor, objašnjava on, Sarajevo je imalo drugačiju viziju svog razvoja.
“U javnosti se godinama može čuti da su tunel Ciglane, izgrađen prije Zimskih olimpijskih igara 1984. godine, kao i planirani nastavak kroz još jedan tunel prema istočnom dijelu grada, bili dio jedinstvenog tranzitnog koncepta kroz Sarajevo. Ne ulazeći u to u kojoj je mjeri taj koncept bio razrađen, očigledno je da se tada razmišljalo o saobraćajnom pravcu koji ne završava kod Željezničke stanice, nego se nastavlja prema istočnom izlazu iz grada. Danas je situacija drugačija. Planirana saobraćajnica završava spojem na Prvu transverzalu. Taj spoj svakako ima svoju logiku i predstavlja dio nekada zamišljene cjeline. Međutim, ne vidi se kakvo je dugoročno rješenje nakon toga. Ako se odustalo od ranijeg koncepta ili on više nije realan, onda bi novi Urbanistički plan trebao jasno pokazati šta ga zamjenjuje.
To nije pitanje protiv izgradnje ove saobraćajnice. Naprotiv.
Sarajevu je potrebna moderna saobraćajnica koja će rasteretiti postojeće gradske ulice, poboljšati vezu sa Koridorom 5C i omogućiti efikasnije kretanje kroz grad. O tome teško da može biti ozbiljne dileme”, dodao je.
Kaže da isto tako treba otvoriti i drugo pitanje.
“Ako ova cesta više nema funkciju potpunog tranzitnog koridora kroz Sarajevo, nego prvenstveno postaje gradska saobraćajnica velikog kapaciteta, da li njene karakteristike i dalje trebaju biti iste? Da li će brza cesta sa ograničenim brojem priključaka predstavljati fizičku barijeru između pojedinih gradskih općina i naselja, otežati njihovu međusobnu povezanost i uticati na njihov budući razvoj? Ili će upravo takvo rješenje donijeti najveću korist jer će izmjestiti saobraćaj sa postojećih gradskih ulica?”, upitao se.
Smatra da to nisu politička pitanja i da na njih odgovor trebaju dati saobraćajni inžinjeri, urbanisti i prostorni planeri.
“Njihov zadatak nije samo izračunati koliko će vozila proći određenom trasom. Njihov zadatak je da procijene kako će ta saobraćajnica uticati na život ljudi, razvoj naselja, javni prijevoz, pješačke veze, biciklističke pravce i ukupnu sliku Sarajeva za dvadeset ili trideset godina. Zbog toga mislim da današnja rasprava ne bi trebala biti svedena na jednostavnu dilemu “brza cesta ili bulevar”. Mnogo važnije je da javnost dobije odgovor kako izgleda kompletan saobraćajni sistem Sarajeva nakon usvajanja Urbanističkog plana do 2036. godine. Ako postoji nova vizija razvoja grada, treba je jasno predstaviti”, kazao je.
Građani, dodaje on, imaju pravo znati kako će se ova saobraćajnica nastaviti, kako će se povezivati sa ostalim dijelovima grada i kakve će posljedice imati na razvoj općina kroz koje prolazi.
“Tek kada se vidi cijela slika, moguće je odgovorno razgovarati o tome da li je na ovom koridoru najbolje rješenje brza cesta, gradski bulevar ili neko treće rješenje koje će istovremeno omogućiti efikasan protok saobraćaja i očuvati kvalitet urbanog života. Jer gradovi se ne planiraju za jednu godinu niti za jedan mandat. Planiraju se za generacije koje dolaze. A upravo zato Urbanistički plan do 2036. godine treba dati odgovor na pitanje koje je, po mom mišljenju, važnije od svih drugih: Kakvo Sarajevo želimo ostaviti generacijama koje dolaze i kakvu ulogu ova saobraćajnica ima u toj viziji?”, zaključio je.
