Obrazlažući to Arnaut kaže da je izvan pravnih krugova malo poznato da samo određene odluke Predsjedništva BiH podliježu zaštiti vitalnog entitetskog interesa, odnosno da se većina odluka može usvojiti glasovima dva člana Predsjedništva BiH.
“S tim u vezi, Ustav BiH eksplicitno propisuje pitanja za koja je potreban konsenzus članova Predsjedništva BiH, odnosno koja u odsustvu konsenzusa podliježu entitetskom vetu. To su isključivo pitanja pobrojana u članu V.3.a.-e. Ustava BiH. Konkretno, radi se o pitanjima koja se generalno odnose na vanjsku politiku i međunarodne odnose, te izvršavanje odluka Parlamentarne skupštine BiH. Vojna pitanja također podliježu konsenzusu, ali na osnovu Zakona o odbrani BiH. Predsjedništvo BiH je, s druge strane, Odluke o Komisiji za očuvanje nacionalnih spomenika i imenovanju njenih članova donijelo na osnovu člana V.3.i. Ustava BiH, koji propisuje da je Predsjedništvo BiH nadležno za ‘Vršenje drugih djelatnosti koje mogu biti potrebne za obavljanje dužnosti’. Naime, kako Aneks 8. Dejtonskog sporazuma eksplicitno propisuje obaveze Predsjedništva BiH vezane za Komisiju nakon njenog prelaska pod nadležnost institucija Bosne i Hercegovine, postupanje po pitanjima vezanim za Komisiju nesumnjivo predstavlja ‘vršenje drugih djelatnosti koje mogu biti potrebne za obavljanje dužnosti'”, navodi Arnaut.
S tim u vezi, naglašava Arnaut, opšti ustavni osnov za odlučivanje institucija Bosne i Hercegovine o pitanjima koja se odnose na Aneks 8 Dejtonskog mirovnog sporazuma, odnosno na Komisiju, proizlazi iz člana III.5.a. Ustava BiH.
“Ta odredba propisuje nadležnosti Bosne i Hercegovine nad ‘stvarima koje su predviđene u Aneksima 5 – 8 Opšteg okvirnog sporazuma u skladu sa podjelom nadležnosti među institucijama Bosne i Hercegovine’. Naslov tog člana Ustava BiH je ‘dodatne nadležnosti’, koje su kao takve eksplicitno odvojene od nadležnosti pobrojanih u članu III. 3.1. Ustava BiH, među kojim je pak uvrštena vanjska politika”, rekao je ambasador BiH u Njemačkoj.
Arnaut je pojasnio da ranije odluke vezane za ovu komisiju nisu tretirane kao pitanje vanjske politike.
“Te dvije odredbe Ustava BiH stoga dokazuju da su pitanja predviđena Aneksom 8. Dejtonskog sporazuma u nadležnosti Bosne i Hercegovine, odnosno njenih institucija, te da ta pitanja Ne spadaju u domen vanjske politike. Štaviše, iz svih odluka Predsjedništva BiH koje se odnose na Komisiju je jasno da Predsjedništvo BiH nikada tu materiju nije tretiralo kao pitanje iz domena vanjske politike. Naprotiv, Predsjedništvo BiH je eksplicitnim pozivanjem na odredbe Poslovnika o radu Predsjedništva BiH kojim se tretiraju drugi akti iz njegovog ovlaštenja, a ne na odredbe kojim se tretira vanjska politika, jasno pokazalo da ne smatra da ovo pitanje spada u domen vanjske politike”, navodi Arnaut.
Kako ističe, najnovija Odluka o komisiji za očuvanje nacionalnih spomenika iz januara ove godine je usvojena glasovima dva člana Predsjedništva BiH i na nju nije uložen entitetski veto. Kako je Odluka o imenovanju članova Komisije zasnovana na istim odredbama Ustava BiH, Aneksa 8, te Poslovnika o radu Predsjedništva BiH, jasno je da ni ta Odluka ne podliježe zaštiti vitalnog entitetskog interesa.
“Normativni akti na nivou institucija Bosne i Hercegovine ili entiteta, kao i odluke Predsjedništva Bosne i Hercegovine i drugih institucija Bosne i Hercegovine nekada nisu konzistentni i u pojedinim slučajevima dolazi do različite prakse. Međutim, kada je u pitanju Komisija za očuvanje nacionalnih spomenika, sve norme i praksa su u potpunosti konzistentni već duže od 20 godina. Ustav BiH, Aneks 8, Poslovnik o radu Predsjedništva BiH svi jasno tretiraju Komisiju kao pitanje koje se ne odnosi na vanjsku politiku. Štaviše, čak i u situacijama u kojim je Predsjedništvo BiH, počev od 2016. godine, derogiralo efikasno djelovanje Komisije ili umanjivalo stručnost njenih članova, i dalje je slijedilo praksu da to radi na osnovu nadležnosti za druga pitanja iz svog djelovanja, a ne na nadležnosti iz domena vanjske politike”, pojašnjava Arnaut.
S obzirom na sve navedeno, ističe on, jasno je da ovo pitanje ne spada u domen vanjske politike i Predsjedništvo BiH je stoga predmetnu Odluku i donijelo u skladu sa odredbama Ustava BiH I Poslovnika koje ne podliježu obavezi postizanja konsenzusa.
“Stoga, Odluka usvojena glasovima dva člana Predsjedništva BiH je u skladu sa svojim odredbama stupila na snagu danom usvajanja, domaći i strani članovi su imenovani, jedno mjesto domaćeg člana je još upražnjeno, svi subjekti u Bosni i Hercegovini obavezni su Odluku provoditi, a bilo kakvi akti entitetskih organa ne mogu proizvoditi pravno dejstvo”, zaključuje Arnaut.
