Za obične vozače situacija je relativno povoljna. Pravilnik o zdravstvenim uslovima koje mora ispunjavati vozač motornog vozila u BiH ne zabranjuje dijabetes kao takav.
Ono što je problem kod dijabetesa, a vezana je za saobraćaj, predstavlja hipoglikemija, odnosno nagli pad šećera, jer može uzrokovati smanjenu koncentraciju, usporenu reakciju, pa čak i gubitak svijesti za volanom.
Prema članu 7 (koji se odnosi na vozače kojima upravljanje vozilom nije osnovno zanimanje), kao prepreka navode se samo teži oblici bolesti praćeni komplikacijama koje mogu ugroziti sigurnost saobraćaja: oštećenje vida, nerava ili srca, te nekompenzovana acidoza.
To znači da osoba sa dijabetesom koja nema navedene komplikacije može biti ocijenjena zdravstveno sposobnom za upravljanje vozilom. Pravilnik pritom omogućava (član 6.) da se ljekarsko uvjerenje, a time i dozvola, izda na kraći rok važenja uz obavezne periodične zdravstvene preglede, kada to zahtijeva zdravstveno stanje vozača.
Za profesionalne vozače, dakle, one kojima je to osnovno zanimanje i koji upravljaju kamionima, autobusima i drugim vozilima kategorija C i D, pravila su znatno strožija. Član 8., tačka g) Pravilnika propisuje da se sposobnim smatraju samo vozači čiji je dijabetes “medicinski kontrolisan bez komplikacija”, a koji je regulisan dijetom ili oralnim antidijabeticima, pod uslovom da ti lijekovi ne izazivaju hipoglikemijski efekat, te da je vozač pod stalnom kontrolom.
Drugim riječima, prema slovu ovog Pravilnika, profesionalni vozač na inzulinskoj terapiji ne ispunjava ovaj uslov za kategorije C i D, jer se inzulin ne nalazi među dozvoljenim oblicima terapije iz člana 8. Za razliku od privatnih vozača, kod kojih se procjena temelji na postojanju komplikacija, kod profesionalnih vozača propis se vezuje direktno za vrstu terapije.
Takvo rješenje danas djeluje zastarjelo u odnosu na savremenu evropsku praksu. Većina država EU napustila je apsolutna ograničenja za vozače na inzulinu i omogućila izdavanje profesionalnih dozvola uz stroge medicinske uslove, odnosno redovne specijalističke kontrole, kontinuirani monitoring glukoze i dokazanu stabilnu regulaciju bolesti.
Hrvatska je, na primjer, u maju 2024. godine ukinula apsolutnu zabranu i uskladila svoj Pravilnik o zdravstvenim pregledima vozača s tim EU standardima. Bosna i Hercegovina taj korak do danas nije napravila. Naime, ovdašnji Pravilnik (iz 2007., dopunjen 2016.) ostaje na starijoj, strožijoj formulaciji.
Zakon o osnovama bezbjednosti saobraćaja na putevima BiH ne pominje dijabetes izričito, već detaljne zdravstvene kriterije prepušta ovom podzakonskom Pravilniku. Dakle, konačnu procjenu uvijek donosi ljekar nakon pregleda, na osnovu konkretnog kliničkog stanja, a ne automatski na osnovu same dijagnoze. Upravo ti propisi u praksi odlučuju o tome može li neko zadržati profesionalnu vozačku dozvolu i posao za volanom.



