Nakon festivalskih događaja, Al Massri oglasila se na društvenim mrežama i podijelila niz fotografija, među kojima su one s crvenog tepiha, ali i s projekcije filma na Metalcu.
Glumica je posebno istakla atmosferu koju je doživjela tokom projekcije na otvorenom, pred više od 3.700 gledalaca.
“Projekcija na otvorenom pred više od 3.700 muškaraca i žena u Sarajevu… Nikada u životu nisam prisustvovala projekciji poput ove. I upravo je to razlika između Sarajevo Film Festivala i doslovno bilo kojeg drugog festivala na kojem sam bila.
Nikada nisam vidjela da neki grad nadmaši filmsku industriju, sponzore i zvjezdanu moć te zasja kao glavna zvijezda vlastite filmske priče. Tetke, prelijepe žene, mladi volonteri, vozači, ljudi zaduženi za odnose s gostima, konobari… Ljudi Sarajeva su zvijezde svog međunarodnog filmskog festivala. Hvala vam što ste to pokazali i što upravo jeste takvi, predivni grade”, navela je.
Al Massri je navela i s kim je imala priliku gledati film “Palestine 36”, posebno izdvojivši rediteljicu Annemarie Jacir, producenticu Cat Villiers te glumce i članove ekipe s kojima je dijelila festivalske trenutke.
“Bila mi je čast gledati film Palestine 36 sa svojom kraljicom, rediteljicom Annemarie Jacir, mojom prijateljicom i producenticom Cat Villiers, Onom Nilsom te najboljim društvom na crvenom tepihu i prijateljem Liamom Cunninghamom. Voljela bih da je cijela naša ekipa bila tamo. Bili smo voljeni i podržani jer smo u svojim rukama nosili svoja palestinska srca”, istakla je.
Na kraju objave zahvalila je i dizajneru čiju je kreaciju nosila tokom posebne večeri na Sarajevo Film Festivalu.
“Veoma sam ponosna i zahvalna što sam ove posebne večeri nosila kreaciju Laitha Maaloufa”, rekla je na kraju.
Podsjetimo, Yasmine Al Massri je tokom razgovora za Klix.ba govorila o svom boravku na Sarajevo Film Festivalu, ističući duboku povezanost koju je osjetila sa Sarajevom i njegovim stanovnicima. Sarajevo za nju nije bilo samo filmska pozornica, već grad čije su rane i historijsko iskustvo patnje u njoj probudili osjećaj empatije i posebnog razumijevanja.
“Sretna je možda površna riječ, ali zaista se osjećam dosljedno sebi dok sam ovdje. Ne moram glumiti i ne moram lagati o svojim osjećajima. Kada sam stigla ovdje, osjetila sam to. Vidi se to u arhitekturi. Onog trenutka kada vidite zidove ovog grada, znate da je tu bilo krvi, da je bilo bola, da je bilo dženaza i da je bilo žalosti u ovom gradu. Znate to, prepoznajete to na licima ljudi. Ali to vidite i u njihovim osmjesima, i vidite u njihovoj velikodušnosti, i vidite u načinu na koji vas grle i žele da se osjećate sigurno među njima”, kazala je Yasmine.
