Uredba EU 2025/40 o ambalaži i ambalažnom otpadu, primjenjuje se od 12. augusta ove godine i predstavlja znatno širi zaokret od dosadašnjeg evropskog sistema.
Obuhvata svu ambalažu bez obzira na materijal i postavlja zahtjeve koji se odnose na njen sastav i dizajn, reciklabilnost, smanjenje količine ambalaže, ponovnu upotrebu, udio recikliranih materijala, označavanje i upravljanje otpadom. Uredba je stupila na snagu 11. februara 2025, a najveći dio njenih odredbi počeo se primjenjivati 12. augusta 2026. godine.
Za Bosnu i Hercegovinu, koja nije članica EU, nova uredba ne postaje automatski dio domaćeg zakonodavstva. Međutim, njene posljedice za dio bh. privrede već su neposredne, proizvodi koji se stavljaju na tržište Evropske unije moraju ispunjavati tamošnje zahtjeve bez obzira na to gdje su proizvedeni.
Potpredsjednik Vanjskotrgovinske komore Bosne i Hercegovine Zdravko Marinković kaže za portal Fena EU da će nova pravila bh. kompanije koje izvoze na evropsko tržište staviti praktično u istu poziciju kao njihove konkurente iz država članica EU.
“Uredba ne pravi razliku između evropskih kompanija i kompanija koje isporučuju robu na evropsko tržište. Dakle, pogađat će na identičan način i naše kompanije”, kazao je Marinković.
Nova pravila dio su evropskog prelaska s linearnog modela proizvodnje i potrošnje prema cirkularnoj ekonomiji, u kojoj bi se količina otpada trebala smanjivati već u fazi dizajna proizvoda i ambalaže, a materijali što duže zadržavati u ekonomskom ciklusu.
Najveće promjene, prema Marinkovićevoj procjeni, očekuju kompanije koje koriste velike količine ambalaže, prije svega prehrambena industrija, industrija pića i hemijska industrija, ali i sami proizvođači ambalaže od papira, plastike, stakla i drugih materijala.
Vanjskotrgovinska komora BiH je, kaže, nakon donošenja uredbe organizirala konferenciju i niz seminara kako bi domaće kompanije upoznala s novim obavezama. Ipak, stepen njihove spremnosti nije jednak.
“Neki za to znaju, neki ne znaju. Nadam se da su kompanije u prethodnom periodu ovo shvatile krajnje ozbiljno i počele se prilagođavati”, rekao je Marinković.
Dodaje da izazovi nisu karakteristični samo za BiH, jer dio kompanija u samoj Evropskoj uniji još nije potpuno spreman za novi sistem, dok se pojedini tehnički elementi regulative još razrađuju. Prema njegovim riječima, Eurochambres, čija je članica i Vanjskotrgovinska komora BiH, tražio je dvogodišnje odgađanje pojedinih obaveza.
Marinković ipak ne očekuje da će kompletna primjena biti pomjerena, već da će evropske institucije nedostajuće tehničke propise donositi ubrzano.
Za bh. izvoznike to znači da čekanje na prilagođavanje domaćih zakona nije opcija.
“Ukoliko se naše kompanije ne budu pridržavale standarda ili ne osiguraju da ambalaža u koju pakuju robu zadovoljava ono što se traži ovom uredbom, to svakako može otežati plasman proizvoda na tržište Evropske unije”, upozorio je.
Posebno ističe pitanje sljedivosti i dokumentacije kojom će kompanije morati dokazivati karakteristike ambalaže.
Ako domaći proizvođači ambalaže ne budu mogli osigurati potrebnu dokumentaciju i zadovoljiti zahtjeve njihovih kupaca, Marinković smatra da bi izvozne kompanije mogle biti primorane ambalažu nabavljati iz drugih zemalja, što bi povećalo troškove poslovanja.
“Nemamo mnogo vremena. Kompanije moraju same raditi na unapređenju svojih politika, ali bi i država morala povući ozbiljnije poteze”, kazao je.
Iz Federalnog ministarstva okoliša i turizma za Fena EU navode da Federacija BiH već ima uspostavljen sistem upravljanja ambalažom i ambalažnim otpadom i da postojeći propisi u značajnoj mjeri slijede osnovne principe evropske politike, tj. proširenu odgovornost proizvođača, odvojeno prikupljanje, recikliranje i obaveze kompanija koje stavljaju ambalažu na tržište.
Ipak, naglašavaju da se ne može govoriti o potpunoj usklađenosti s novom Uredbom EU 2025/40.
Nova pravila, objašnjavaju, predstavljaju značajan iskorak jer mnogo detaljnije uređuju sam dizajn ambalaže, smanjenje njene količine, reciklabilnost, ponovnu upotrebu, sadržaj recikliranih materijala, označavanje i sprečavanje nastanka otpada.
Zato će biti potrebno dalje mijenjati domaće zakonodavstvo.
Federalno ministarstvo već je izradilo Prednacrt novog zakona o upravljanju otpadom kojim su predviđena nova rješenja upravo u tim oblastima, od prevencije nastanka ambalažnog otpada i ponovne upotrebe do dizajna ambalaže za recikliranje, minimalnog sadržaja recikliranih materijala, označavanja i jačanja proširene odgovornosti proizvođača.
Prednacrt ostavlja i mogućnost zabrane stavljanja na tržište određenih proizvoda od jednokratne plastike, dok bi konkretna lista bila određena podzakonskim aktom.
Predložene su i značajne promjene za plastične kese. Za kese debljine do 15 mikrometara bila bi uvedena naknada, one debljine od 16 do 50 mikrometara bile bi zabranjene, dok bi kese deblje od 50 mikrometara ostale dozvoljene uz ispunjavanje propisanih uslova.
Posebno se uređuju i čepovi i poklopci na određenim jednokratnim plastičnim spremnicima za piće, koji bi, u skladu s evropskim zahtjevima, tokom upotrebe morali ostati pričvršćeni za ambalažu.
Prednacrt zakona otvara i mogućnost uvođenja depozitnog sistema za određene vrste ambalažnog otpada, a detalji njegovog funkcioniranja i vrste ambalaže koje bi obuhvatio naknadno bi bili uređeni.
Takav sistem postaje posebno važan u kontekstu evropskog cilja da se do 2029. godine odvojeno prikupi najmanje 90 posto jednokratnih plastičnih boca i metalnih spremnika za napitke zapremine do tri litra.
Nova uredba uvodi niz rokova koji se protežu godinama unaprijed. Evropski cilj je, između ostalog, smanjiti količinu ambalažnog otpada po stanovniku najmanje pet posto do 2030, deset posto do 2035. i 15 posto do 2040. godine u odnosu na 2018.
Iz Ministarstva zato naglašavaju da ni domaće usklađivanje ne može biti samo formalno prepisivanje evropskih propisa.
“Za regulatorni okvir Federacije BiH važno je pravovremeno pripremiti izmjene, ali i paralelno razvijati infrastrukturu i kapacitete potrebne za praktičnu primjenu novih zahtjeva”, naveli su.
Za izvoznike su pojedini rokovi još bliži. Od 2028. godine počinju zahtjevi u vezi s označavanjem materijalnog sastava ambalaže, dok od 2030. slijede dodatna ograničenja, među ostalim i u pogledu maksimalnog udjela praznog prostora kod određenih vrsta ambalaže.
U Ministarstvu nemaju sveobuhvatnu procjenu koliko su kompanije u FBiH trenutno spremne
Očekuju da će razlike biti značajne zavisno od sektora, veličine kompanije i tržišta na kojem posluje. Izvoznici koji već rade s velikim evropskim kupcima u pravilu su pod većim pritiskom da unaprijed prilagođavaju ambalažu zahtjevima održivosti i reciklabilnosti, dok bi promjene mogle predstavljati znatno veći finansijski i tehnički izazov za mala i srednja preduzeća.
Najveći utjecaj Ministarstvo očekuje u prehrambenoj industriji, proizvodnji pića, trgovini, proizvodnji i distribuciji robe široke potrošnje, farmaceutskoj i kozmetičkoj industriji te djelatnostima koje intenzivno koriste plastičnu ambalažu.
Evropska komisija je u junu ove godine objavila i posebno uputstvo za tumačenje uredbe, nakon velikog broja pitanja država članica i privrednih subjekata o primjeni novih pravila.
Dok će izvoznici evropske zahtjeve morati ispunjavati nezavisno od brzine kojom se mijenjaju domaći propisi, pitanje je koliko je sam sistem u Federaciji BiH sposoban približiti se nivou koji EU sada postavlja.
Iz Ekopaka, operatera sistema upravljanja ambalažom i ambalažnim otpadom, podsjećaju da se takav sistem u Federaciji počeo uspostavljati 2012. godine, kada je Federalno ministarstvo okoliša i turizma donijelo prvi pravilnik kojim su utvrđeni ciljevi reciklaže i iskorištavanja ambalažnog otpada.
Ciljevi su tada postavljeni niže od evropskih, upravo imajući u vidu realne kapacitete zemlje.
Iz Ekopaka ukazuju da evropske ciljeve nije dovoljno samo prenijeti u domaće propise ako ne postoje infrastruktura, novac i kapaciteti da ih se zaista ostvari.
Kada je riječ o novoj uredbi, njen neposredni utjecaj trenutno je veći na kompanije koje svoje proizvode plasiraju na evropsko tržište.
“Sve naše kompanije koje izvoze svoje proizvode na tržište EU prilagođavaju se zahtjevima, bez obzira na naše lokalno zakonodavstvo”, navode iz Ekopaka.
Na pitanje gdje je danas najveći jaz između sistema u Federaciji BiH i evropskog modela, u odvojenom prikupljanju, infrastrukturi, reciklažnim kapacitetima, odgovornosti proizvođača ili kontroli, ističu da problemi postoje praktično u svim tim segmentima.
Posebno izdvajaju nedovoljnu kontrolu sistema.
Bez adekvatnog nadzora inspekcijskih organa, upozoravaju, i dobro zakonsko rješenje mnogo se teže provodi. Infrastruktura za prikupljanje i reciklažu također je ograničena i zahtijeva značajna ulaganja.
Proizvođači, prema njihovoj procjeni, uglavnom prihvataju zakonske obaveze, iako postoji manji broj kompanija koje ih još izbjegavaju.
Nova pravila donijet će i dodatne troškove.
“Svaka izmjena zakonodavstva zahtijeva usklađivanje, to znači promjene u praksi, a sve to za sobom vuče i troškove za proizvođače. Međutim, ako brzo ne odgovore i ne prilagode se, ne mogu biti konkurentni na zahtjevnom tržištu EU”, poručuju iz Ekopaka.
BiH ipak raspolaže određenim kapacitetima za preradu ambalažnog otpada. Postrojenja postoje za reciklažu PET boca i plastične folije, dok se u posljednje vrijeme počela iskorištavati i višeslojna ambalaža. Ona se, zajedno s drugim odgovarajućim materijalima, koristi u pripremi alternativnog goriva za cementare.
To, međutim, nije dovoljno za sistem kakav zahtijeva prelazak na cirkularnu ekonomiju.
Iz Ekopaka smatraju da upravljanje otpadom mora dobiti znatno veći značaj nego što ga je imalo do sada, uz istovremena ulaganja u infrastrukturu i kontinuirano obrazovanje građana o odvajanju i reciklaži otpada.
Potrebno je, dodaju, jačati i stručne kapacitete institucija koje se bave ovom oblašću, njihovu edukaciju i saradnju sa zemljama koje već imaju razvijene sisteme kako bi se evropska iskustva mogla primijeniti i u BiH.
Sličan problem prepoznaje i Vanjskotrgovinska komora.
Marinković ocjenjuje da se otpad u BiH dugo posmatrao prvenstveno kao nešto što treba odložiti, dok evropski koncept cirkularne ekonomije zahtijeva potpuno drugačiji pristup.
“Moramo prestati posmatrati otpad kao smeće koje odlažemo na deponije i početi ga posmatrati kao vrijednosni resurs koji, kada se upotrijebi na pravi način, može doprinijeti ekonomskom razvoju, investicijama, otvaranju novih radnih mjesta i jačanju konkurentnosti naše privrede”, kazao je Marinković.
Upravo tu se, kako smatraju sagovornici, nalazi najveći izazov za BiH. Nova evropska pravila za domaće izvoznike više nisu pitanje budućeg članstva u Evropskoj uniji, jer ih tržište EU već zahtijeva. Istovremeno, približavanje domaćeg sistema tim standardima tražit će mnogo više od izmjene nekoliko propisa, od ulaganja u odvojeno prikupljanje i reciklažu do pouzdanijih podataka, snažnije kontrole, odgovornosti proizvođača i promjene načina na koji se ambalažni otpad uopće posmatra.
Kako navode iz Federalnog ministarstva okoliša i turizma, krajnji cilj nije samo prikupiti više otpada, nego uspostaviti sistem u kojem se ambalaža prati kroz cijeli životni ciklus – od dizajna i proizvodnje, preko stavljanja na tržište i ponovne upotrebe, do recikliranja i konačnog zbrinjavanja.
