Umjesto čekanja da se rak vrati nakon početnog tretmana, istraživači predlažu prelazak na drugu terapiju dok se tumor još uvijek smanjuje, piše ScienceDailyu.
Strategija je osmišljena kako bi se riješila jedna od najvećih prepreka u liječenju raka: otpornost na lijekove.
Dr. Robert Noble, viši predavač na Odsjeku za matematiku, City, St George’s, Univerzitet u Londonu, vodio je studiju.
“Iako se tumori u početku mogu smanjiti tokom terapije, u mnogim slučajevima se oni na kraju ponovo razviju. Ovi recidivi potiču od malog broja ćelija raka koje su dobile mutacije čineći ćelije otpornim na liječenje”, dodaje.
Mutacije su promjene u genetskim instrukcijama ćelije. Neke se javljaju slučajno, dok se ćelije raka dijele. Ako jedna od tih promjena omogući ćeliji da preživi lijek koji ubija druge tumorske ćelije, ta otporna ćelija može nastaviti da se umnožava. Vremenom, njeni potomci mogu ponovo izgraditi tumor.
Prema standardnom kliničkom pristupu, ljekari često nastavljaju koristiti tretman sve dok testovi ne pokažu da je rak ponovo počeo rasti. Tada mogu preći na drugi lijek ili terapiju.
Problem je u tome što čekanje na vidljivi recidiv daje preživjelim ćelijama raka više vremena za evoluciju. Do trenutka kada ljekari uvedu drugi tretman, neke ćelije već mogu nositi mutacije koje ih štite i od te terapije.
Umjesto čekanja da prvi tretman prestane djelovati, doktori bi mogli preći na drugu terapiju dok tumor još uvijek reaguje.
Ideja bi mogla biti posebno korisna za vrste raka kod kojih ljekari već znaju da čak i najefikasniji početni tretman često ne uspijeva zbog otpornosti.
Rana promjena tretmana mogla bi otežati preuzimanje kontrole bilo koje jedne otporne grupe ćelija raka. Svaka nova terapija bi stvorila drugačiji izazov za tumor, potencijalno ograničavajući njegovu sposobnost prilagođavanja.
“Evolucijski pristupi su bili vrlo uspješni u drugim kontekstima, kao što je borba protiv otpornosti na antibiotike ili predviđanje koje vakcine koje bismo trebali koristiti u određenoj sezoni gripe. Postoje svi razlozi za pretpostavku da bi slični pristupi trebali funkcionirati i kod tumora”, navodi.
