U članu 1.8a Izbornog zakona stoji da osoba izabrana u zakonodavni organ na bilo kojem nivou vlasti (parlamenti ili skupštine kantona) može obavljati izvršnu funkciju (biti ministar) za vrijeme trajanja mandata. Za vrijeme trajanja funkcije njegov mandat u zakonodavnom parlamentu ostaje u stanju mirovanja.
U periodu dok mandat miruje, mjesto u parlamentu ili skupštini kantona se dodjeljuje sljedećem kandidatu sa liste na koju je izabrano lice s mandatom u mirovanju. Također, mandat se može staviti u mirovanje najviše jednom. Po prestanku obavljanja izvršne funkcije, osoba da bi aktivirala svoj mandat mora u toku osam dana da podnese pisani zahtjev Centralnoj izbornoj komisiji. Mirovanje mandata ne može trajati kraće od šest mjeseci.
Dodatno, ukoliko je pojedinac izabran u zakonodavno tijelo na bilo kojem nivou, a na osnovu prethodnih izbora obavlja izvršnu funkciju (npr. ministar) i odluči da je nastavi, dužan je da svoj mandat stavi u stanje mirovanja prije konstituirajuće sjednice zakonodavnog organa u koji je izabran dok se drugi pojedinac ne imenuje na istu izvršnu funkciju ili dok ne podnese ostavku.
U suštini ove izmjene omogućavaju pojedincima izabranim u parlamente ili skupštine kantona da bez straha preuzmu izvršne funkcije jer i u slučaju gubitka iste mogu se vratiti na svoju poziciju. Također, strankama daje više kontrole nad brojem ruku u zakonodavnom tijelu na način da su sigurniji da neće izgubiti vlast zbog “preletača” koji se nalaze na nižoj poziciji na listi ukoliko neki pojedinac uđe u vlast.
Na ovaj način većina u zakonodavnom tijelu koja je imenovala neku vladu ostaje sigurna dok je podržavaju sve “ruke” koje su bile tu prilikom prvobitnog imenovanja.
Naravno, zakonom je i dalje predviđeno da mandat pripada pojedincu i moguće je da neko promijeni mišljenje i dođe do formiranja nove vlasti, ali to ne mogu biti pojedinci koji “čuvaju” mandat koji je stavljen u mirovanje.
