Iako je Stanišić u martu 2026. godine odslužio dvije trećine zatvorske kazne čime je stekao formalno pravo na razmatranje ove molbe, sutkinja Gatti Santana je uz konsultaciju sa još sedam sudija zaključila da nisu ispunjeni uslovi za njegovo puštanje na slobodu prije isteka pune kazne.
Kao glavni razlozi za odbijanje zahtjeva istaknuti su težina zločina za koje je Stanišić osuđen, kao i da nije dokazao dovoljan stepen rehabilitacije. U obrazloženju je naglašeno da dobro ponašanje u zatvoru predstavlja tek minimalan standard koji se očekuje od svakog zatvorenika i ne može biti samostalan dokaz rehabilitacije nakon počinjenih teških zločina.
Sud je utvrdio i to da Stanišić nije u potpunosti prihvatio ličnu odgovornost te da su njegove izjave o pokajanju bile uopćene i usmjerene na relativizaciju zločina umjesto na kritički osvrt na sopstvenu ulogu. Osim toga, uzeti su u obzir i oštro protivljenje udruženja žrtava, potencijalna ponovna traumatizacija svjedoka, kao i ocjena da njegovo zdravstveno stanje ne zahtijeva hitno puštanje iz humanitarnih razloga.
Jovica Stanišić je pravosnažno osuđen pred Apelacionim vijećem Mehanizma na 15 godina zatvora zbog učešća u udruženom zločinačkom poduhvatu (UZP) koji je imao za cilj nasilno i trajno uklanjanje većine nesrpskog stanovništva sa velikih područja Bosne i Hercegovine i Hrvatske.
Proglašen je krivim za ubistva, progone, deportacije i prisilna premještanja u Bijeljini, Zvorniku, Bosanskom Šamcu, Doboju, Sanskom Mostu, Trnovu i Daljskoj Planini.
Pretresno vijeće ga je 2021. godine osudilo na 12 godina zatvora za pomaganje i podržavanje zločina u Bosanskom Šamcu, ali je Apelaciono vijeće u maju 2023. preinačilo tu presudu, utvrdilo njegovu direktnu odgovornost u okviru UZP-a i povećalo mu kaznu.
Inicijativa za razmatranje prijevremenog puštanja potekla je u januaru 2026. godine od njemačkih vlasti, budući da Stanišić od jula 2025. izdržava zatvorsku kaznu u Njemačkoj, nakon čega je sam Stanišić u martu uputio i direktnu molbu.
Postupak pred Haškim tribunalom protiv Stanišića počeo je 2003. godine njegovim prebacivanjem u Pritvorsku jedinicu Ujedinjenih nacija, a nakon više od dvije decenije pravnih procesa i odsluženja kazne u Njemačkoj, konačna odluka o odsluživanju preostalog dijela kazne ostaje pod nadzorom suda u Hagu.
