Iz Odbora poručuju da je Zvizdićev zahtjev u cjelini neosnovan i nedopustiv.
Sjednicom Odbora predsjedavao je predsjednik NSRS Nenad Stevandić, a u utvrđenom odgovoru se ističe da zahtjev nije podnesen u skladu s odredbama Ustava BiH (član VI), kao ni s Pravilima Ustavnog suda BiH, te da je on “jedino dopustiv u pogledu podnosioca”, dok je u meritumu neutemeljen.
Podsjećamo, Denis Zvizdić je ranije uputio Zahtjev Ustavnom sudu BiH za rješavanje spora između države BiH i entiteta RS u vezi s budžetskom stavkom broj 488100 Budžeta RS za 2026. godinu, uz prijedlog za donošenje privremene mjere.
Zvizdić je tada problematizovao izdvajanje budžetskih sredstava pod stavkom “Transferi predstavništvima RS u inostranstvu”, ustvrdivši da se javni novac (uključujući 42,5 miliona KM u 2025. godini) troši na neustavno lobiranje protiv Bosne i Hercegovine, pozivajući se na ugovore objavljene u američkom FARA registru. Kao najočitiji primjer naveo je ugovor sa kanadskom kompanijom “Dickens and Madson Canada Inc.”.
S druge strane, Odbor za ustavna pitanja NSRS u svom odgovoru navodi da Ustavni sud BiH uopšte nema nadležnost za odlučivanje u ovom slučaju jer je predmet osporavanja Ugovor o konsultantskim uslugama, a ne odredba ustava ili zakona.
Iz Odbora naglašavaju da entiteti imaju ustavni osnov za donošenje sopstvenih budžeta kojima se utvrđuje finansijski okvir prihoda i rashoda, te podsjećaju na raniju presudu Ustavnog suda BiH (broj U-15/08 od 3. jula 2009. godine). U tački 35. te presude se, kako navode iz NSRS, konstatuje da usvajanje budžeta kojim se vrši raspodjela sredstava za predstavljanje Republike Srpske u inostranstvu, samo po sebi nije suprotno Ustavu BiH.
Prema ocjeni Odbora, ovakvim ugovorima niti je povrijeđen Ustav BiH, niti oni predstavljaju miješanje u državne nadležnosti.
Pored Zvizdićevog zahtjeva, Odbor za ustavna pitanja NSRS danas je utvrdio odgovore i Ustavnom sudu Republike Srpske u vezi s nekoliko drugih inicijativa za ocjenu ustavnosti.
Među njima je inicijativa za ocjenjivanje ustavnosti člana 36. Zakona o predškolskom vaspitanju i obrazovanju i člana 32. Zakona o zaštiti stanovništva od zaraznih bolesti (koji se odnose na obaveznu vakcinaciju i boravak djece u ustanovama), a koje su osporavane zbog navodne neusaglašenosti sa Ustavom RS i Evropskom konvencijom o ljudskim pravima. Odbor je u odgovoru naveo da ova zakonska rješenja štite građane, a prvenstveno djecu, od rizika proizvoljnosti jer zdravstveni sistem sadrži ugrađene mehanizme zaštite.
Također, utvrđeni su odgovori Ustavnom sudu RS koji se odnose na inicijative za ocjenu ustavnosti pojedinih odredbi Porodičnog zakona, Zakona o prevozu u drumskom saobraćaju RS, Zakona o lovstvu, kao i Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o dječjoj zaštiti.
