Uprkos slabom odzivu, organizatori poručuju da neće odustati od borbe za radnička prava i dostojanstveniji život građana.
Inače, protest je održan ispred spaljene zgrade SodaSo u naselju Slatina, mjesta koje i danas nosi snažnu simboliku februarskih demonstracija iz 2014. godine.
Na okupljanju se okupilo tek nekoliko građana, uglavnom dugogodišnjih aktivista i onih koji godinama upozoravaju na težak položaj radnika i socijalno ugroženih građana.
Kako ističu organizatori, iz godine u godinu interes građana za prvomajske proteste sve je manji, zbog čega su danas na protestu ostali “samo najuporniji”.
Predsjednik Sindikata solidarnosti TK Sakib Kopić poručuje da razočarani jesu, ali neće odustati. On navodi da se okupljeni danas bore i za one koji su otišli na izletišta, uz roštilj i piće, jer problemi radnika nisu nestali.
“Ja samo ne znam šta danas oni trebaju slaviti, ali sve će se ovako odvijati dok se ne desi da počnu kašnjenja u isplati penzija, invalidnina, porodiljskih dodataka i ostalih socijalnih davanja. Tek onda će se narod dići, ali mislim da će biti kasno. Sve dok mi ne počnemo bacati političare u kontejnere jer nam oni sve uništavaju, ovdje neće biti bolje”, navodi Kopić.
Prvomajski protesti u Tuzli organizuju se još od perioda nakon masovnih demonstracija iz februara 2014. godine, kada su hiljade građana izašle na ulice nezadovoljne privatizacijom, gašenjem industrije i teškim socioekonomskim stanjem.
Među najglasnijima prije deceniju i po bili su radnici Fabrike obuće Aida. Ogorčeni tadašnjim stanjem blokirali su ceste, a ministre zbijali u ćoškove hodnika zgrade u kojoj su se odvijale maratonske sjednice skupštine.
“To je bilo pravo vrijeme građanske i radničke borbe. Sada toga nema, jer građani slave Prvi maj. Politička banda je u Tuzlanskom kantonu uništila sve. Sada im je na red došla lukavačka Koksara, a zatim i zenička Željezara. Mi radnika više nemamo, jer se danas radnicima nazivaju politički uhljebi na ‘državnim jaslama’ i političari”, smatra Hasan Užičanin, bivši radnik Fabrike obuće Aida.
Dio građanskog aktivizma iz 2014. kasnije je preusmjeren kroz organizovanje plenuma, koji su, prema mišljenju dijela nekadašnjih učesnika protesta, vremenom izgubili prvobitni cilj i prerastali u platforme za političko djelovanje pojedinaca.
“Kada govorimo o sindikatima, njihova svrha je ista kao i 2014. godine. Oni gledaju samo sebe i svoja leđa, jer njih radnici ne zanimaju”, smatra Užičanin.
Okupljeni građani danas su još jednom podsjetili na probleme radnika, niske plate, nesigurne uslove rada i sve izraženije socijalne razlike, upozoravajući da su radnička prava i dalje među ključnim društvenim pitanjima u Bosni i Hercegovini. Za učesnike protesta organizatori su nakon okupljanja pripremili i prigodan obrok.
