/
Ilustracija
Ljudi koji su prvi obrok jeli poslije podneva imali su, u odnosu na one koji su jeli između sedam i osam ujutro, 46 posto veći rizik od smrti od bolesti srca i krvnih sudova. Rizik od smrti iz bilo kojeg uzroka bio je veći 29 posto. Autori istraživanja, međutim, izričito upozoravaju da to ne znači da kasniji doručak skraćuje život.
Istraživanje je objavljeno u European Journal of Clinical Nutrition.
Analizirani su podaci 31.044 osobe starije od četrdeset godina, prikupljeni u Sjedinjenim Državama između 1999. i 2018.
Ispitanici su navodili sve što su pojeli i popili u prethodna 24 sata, uz vrijeme svakog obroka. Ti podaci su zatim povezani s evidencijom smrtnih slučajeva do kraja 2019.
Tokom praćenja, koje je u prosjeku trajalo 8,6 godina, umrlo je 7.129 ispitanika, od toga 2.259 od bolesti srca.
Rizik raste sa svakim satom
Obrazac se pojavio kako se vrijeme prvog obroka pomjeralo kasnije.
U odnosu na one koji su jeli između sedam i osam ujutro, kod onih koji su jeli između osam i deset rizik od smrti bio je veći deset posto.
Kod onih koji su jeli između deset i podneva razlika je bila devetnaest posto, a kod onih poslije podneva dvadeset devet posto.
Za osobu od pedeset godina, procjena je bila da skupina koja jede kasnije ima u prosjeku 2,46 godina kraći očekivani životni vijek.
Posljednji obrok ne prati istu logiku
Kod posljednjeg obroka rezultat je bio drugačiji od očekivanog.
Rizik nije rastao sa svakim kasnijim satom, nego je bio najniži negdje u sredini.
U odnosu na one koji su završavali između sedam i osam navečer, oni koji su jeli prije sedam imali su trinaest posto veći rizik, a oni koji su jeli poslije ponoći dvadeset sedam posto veći.
Najniži procijenjeni rizik bio je oko osam navečer.
Autor istraživanja Zhilei Shan izričito napominje da to ne znači da je vrijeme između sedam i osam navečer najbolje za svakoga.
Vrlo rani posljednji obrok, objašnjava, može odražavati raspored obaveza, bolest ili manji unos hrane, a ne sam sat.
Zašto brojke ne znače ono što izgleda
Ovdje je dio bez kojeg su gornji podaci pogrešno shvaćeni.
Riječ je o povezanosti, a ne o dokazu da promjena sata mijenja išta.
Jednako je moguće i obrnuto objašnjenje. Kasnije jedenje može biti posljedica lošijeg zdravlja, lošijeg sna, rada u smjenama ili životnih okolnosti, a ne uzrok.
Sami podaci to potkrepljuju. Oni koji su jeli ranije bili su u prosjeku stariji, jeli su rjeđe i imali više postojećih oboljenja. Ranije istraživanje na starijim osobama pokazalo je i da se doručak pomjerao kasnije kako su se zdravstveni problemi nakupljali.
Uz to, vrijeme obroka je uglavnom zabilježeno jednim jedinim prisjećanjem na prethodna 24 sata, što ne mora odražavati navike kroz godine.
“Kasnije jedenje treba tumačiti kao mogući pokazatelj rizika, a ne kao dokaz izravnog uzročnog djelovanja”, navodi Shan.
Šta bi mogao biti mehanizam
Objašnjenje koje se razmatra tiče se unutrašnjeg ritma.
Vrijeme obroka je jedan od signala kojima tijelo usklađuje svoj dnevni ritam, i to ne samo u mozgu nego i u organima.
Prema Shanovim riječima, kasniji prvi obrok ili jedenje kasno u noć mogu poremetiti to usklađivanje, a time i obradu masti i šećera.
Istraživanja na životinjama upućuju na moguće puteve, među njima nakupljanje masti u jetri i promijenjenu apsorpciju masti. Da li ta objašnjenja vrijede i za ljude, nije poznato.
Šta autori izričito poručuju
Zaključak koji sami navode je jednoznačan.
“Na osnovu samo ovih nalaza ljudi ne bi trebali praviti krajnje izmjene u svom rasporedu ishrane”, rekao je Shan.
Nalaz se ne odnosi ni na dužinu prozora u kojem se jede. Kada se uzme u obzir vrijeme prvog obroka, sama dužina tog prozora nije pokazala dosljednu povezanost sa smrtnošću.
To znači da brojanje sati posta, koje je posljednjih godina postalo popularno, možda promašuje dio slike.
Ako imate dijabetes, radite u smjenama ili vam je ljekar propisao određeni raspored obroka, držite se njegove preporuke.
Pratite nas na društvenim mrežama

