Ovakvi postupci roditelja su rijetko zlonamjerni, a najčešće su posljedica loše komunikacije ili različitih očekivanja. Stručnjaci savjetuju da je najbolje početi s razumijevanjem onoga što kod djece stvara osjećaj odbačenosti ili nevažnosti. Nakon toga roditelji mogu razgovarati sa svojom djecom o tim osjećajima i skupa krenuti naprijed.
Jedan od čestih roditeljskih postupaka koji kod odrasle djece može izazvati osjećaj da nisu voljena je izbjegavanje teških tema. Roditelji to često rade misleći da su pažljivi jer niko ne želi neugodnost ili tugu. Ipak, njihova djeca to ne doživljavaju na taj način.
Roditelji možda ne žele slušati o tome kako se njihova odrasla djeca nose s posljedicama odgoja, ili su jednostavno nesretna. Prekidanje svake rasprave o tim pitanjima, djeca se osjećaju nepodržano i nevoljeno, iako im je često potrebno da budu saslušana. Takvim postupkom mogu se osjećati odbačeno. Kod pojedinih roditelja to je kulturološko ili generacijsko pitanje, jer nisu naučeni kako da vode takve razgovore.
Terapeutkinja Samara Fabrik ističe da izražavanje pozitivnih osjećaja tokom teškog razgovora pomaže i roditeljima i djeci da se osjećaju bolje. Ona savjetuje da unesete u razgovor brigu, privrženost i zahvalnost. Osim toga, postupak koji može naštetiti odrasloj djeci je suzdržavanje od pozitivnih komentara. Roditelji možda ne govore da su ponosni, jer pretpostavljaju da se to podrazumijeva ili misle da bi time mogli naštetiti svojoj djeci. U stvarnosti, djeca moraju znati da su roditelji ponosni na njih. Također, osjećaj vrijednosti je temelj zdravog samopouzdanja.
Roditelji često nisu svjesni da se njihova odrasla djeca osjećaju nevoljeno kada su tretirana kao da su još djeca ili tinejdžeri. Zbog toga se odraslo dijete osjeća kao da je zapelo i kao da se osoba kakva je danas uopšte ne primjećuje. Odrasloj djeci je potrebno povjerenje roditelja u donošenju svojih odluka, čak i ako te odluke vode putem s kojim se roditelji ne slažu. Dopuštanje grešaka je ključno za lični rast.
Osim toga, nametanje svojih životnih ciljeva odrasloj djeci je još jedan postupak koji ih udaljava. To se često dešava kada roditelji ne razumiju snove svoje djece misleći da znaju šta je najbolje za njih. Također, nesavjesan roditeljski postupak zbog kojeg se odrasla djeca osjećaju nevoljeno je osuđivanje njihovih izbora, čak i onih dobro smišljenih. Odrastanje u osuđujućem domu može nanijeti veliku štetu samopoštovanju. Odrasla djeca često usvajaju ono što govore njihovi kritični roditelji, što može dovesti do razvoja oštrog unutrašnjeg glasa.
Uz to, emocionalna distanciranost je još jedan postupak zbog kojeg se odrasla djeca ne osjećaju voljeno. Ljudima su bez obzira na dob potrebni privrženost i emocionalna sigurnost. Odrasla djeca s emocionalno distanciranim roditeljima često se osjećaju neshvaćeno, muči ih sumnja u sebe I osjećaj da nisu dovoljno dobri.
Biti nedostupan kada su odrasla djeca u krizi skoro uvijek će kod njih stvoriti osjećaj da nisu voljena. Kada roditelji nisu prisutni za svoju odraslu djecu, ona se osjećaju napušteno. Roditelji mogu pružiti podršku malim postupcima, poput telefonskih poziva, slanja obroka ili jednostavno slušanja. Odrasloj djeci je potrebno da osjećaju ljubav roditelja, kao što im je trebalo i kada su bila mala.
