O najnovijim trendovima, ali i aktuelnim modelima internet prevara u cyber prostoru, razgovarali smo s kriminalističkim inspektorom Federalne uprave policije (FUP) Sašom Petrovićem.
Petrović ističe da FUP u kontinuitetu obavještava javnost o svim modusima i načinima izvršenja krivičnih djela kompjuterskog kriminala putem interneta, a posebno o prevarama. Ipak, prema njegovim riječima, nije primijećen značajniji efekat kod građana.
“Među najopasnijim napadima izdvojio bih ransomware napade, odnosno zaključavanje sistema i traženje otkupnine. Najviše novca gubi se u malim, srednjim i velikim preduzećima kroz takozvane Business Email Compromise (BEC) prevare ili Chief Executive Officer (CEO) prevare. Više puta smo objašnjavali kako te prevare funkcionišu. Jedna od tehnika je preuzimanje poslovne elektronske pošte, odnosno napad na e-mail server. Napadač u dio poruka postavlja opciju prosljeđivanja na sopstvenu adresu i presreće komunikaciju između dobavljača i kupca. U trenutku plaćanja, napadač šalje lažnu fakturu ili izmijeni stvarnu fakturu sa lažnim instrukcijama za plaćanje, nakon čega novac biva preusmjeren. To su najčešće BEC prevare, ali na njih malo ko obraća pažnju. Na kompjutersku sigurnost niko ne obraća pažnju dok se nešto ne desi, pa se tek onda ulažu novčana sredstva, iako šteta na kraju bude daleko veća od iznosa koji je trebalo uložiti”, rekao je Petrović.
Mnoge kompanije u BiH angažuju outsourcing kompanije za održavanje sistema, ali ni te kompanije nisu uvijek u potpunosti osposobljene za sve izazove, iako učestvuju u procesu zaštite.
“Svaki ozbiljan i sofisticiran napad počinje prikupljanjem podataka (OSINT), nakon čega slijedi socijalni inženjering. Nakon prikupljanja podataka o meti, odabire se najslabija tačka u sistemu bila ona hardverska, softverska ili ljudska. Po izradi plana napada, pristupa se njegovom izvršenju. Pored toga, postoje i masovni napadi gdje se poruke automatski šalju na hiljade adresa. Korisnici pogrešnim klikom unose podatke o bankovnoj kartici, koji se potom zloupotrebljavaju”, rekao je Petrović.
U kontekstu klasifikacije cyber kriminala među najzastupljenijim su prevare sa poštom i brojevima pošiljki, koje predstavljaju varijaciju takozvanih “nigerijskih prevara”. Građanima se šalje obavještenje da im je stigla pošiljka i da moraju platiti određeni iznos unošenjem broja kartice.
“Primijetno je da se građani koji obavljaju internet plaćanja skoro uopšte ne educiraju o sigurnosnim aspektima. Banke šalju upozorenja svojim klijentima, ali to rijetko ko čita ili u potpunosti razumije, zbog čega građani na kraju postaju žrtve prevara. Informaciona sigurnost se često posmatra kao nepotreban trošak u budžetu kompanije jer se incident može, ali ne mora dogoditi. Taj trošak se obično smanjuje, a kada dođe do napada i gubitka ogromnih novčanih sredstava, nastaju veliki problemi. To je pitanje svijesti o cyber sigurnosti”, dodao je Petrović.
Prema njegovim riječima u Bosni i Hercegovini postoje i državne i privatne kompanije koje zaista vode računa o računarskoj sigurnosti i edukaciji svih zaposlenika kako ne bi nasjedali na phishing linkove i poruke. S druge strane, postoje i kompanije koje nisu ni blizu odgovarajućeg nivoa zaštite.
Govoreći o inovativnosti cyber kriminalaca, Petrović ističe da su u pravilu korak ispred policije “jer prate trendove, jer je to njihov posao i način na koji zarađuju novac”.
“Oni su uvijek korak ispred policije zato što policija mora raditi striktno u skladu sa zakonskim odredbama i naredbama sudova. Napadači nemaju te prepreke, zbog čega policija kaska za njima u pogledu nabavke opreme i samog postupanja. To je neprekidna borba, ali počinioci na kraju budu lišeni slobode, bilo u zemlji ili u inostranstvu”, rekao je Petrović.
Govoreći o tome šta uraditi prvo u slučaju da primijetite cyber napad, Petrović napominje da građanin može nazvati korisnički centar svoje banke i blokirati karticu ukoliko sumnja na zloupotrebu, te prijaviti slučaj banci i policiji.
“Apsolutna sigurnost ne postoji. Nivo sigurnosti se može podići provjeravanjem stranica na kojima se ostavljaju lični podaci. Međutim, druga strana vjerno izrađuje kopije tih stranica, pa je građanima koji nisu upoznati sa sigurnosnim aspektima interneta teško razlučiti šta je vjerodostojno. Napadači dodatno koriste metode socijalnog inženjeringa i stvaraju osjećaj hitnosti, pa građani lako budu prevareni i shvate šta se dogodilo tek kada dobiju obavještenje od banke da im nedostaje novac na računu”, zaključio je Petrović.
