U nastavku donosimo odgovore na pet ključnih pitanja o trenutnoj krizi koja prijeti afričkom kontinentu.
1. Zašto broj zaraženih i preminulih i dalje raste?
Svjetska zdravstvena organizacija (WHO) ističe da se zaraza mjesecima širila neprimjetno prije zvaničnog proglašenja 15. maja. Virus je zbog toga u ogromnoj prednosti.
Dodatni problem predstavlja rjeđi soj virusa (Bundibugyo), za koji još nema licencirane vakcine. Zbog oružanih sukoba i raseljavanja stanovništva u provincijama Ituri i Sjeverni Kivu, zdravstveni radnici uspijevaju pratiti samo oko 12 posto kontakata zaraženih, dok je cilj 95 posto.
Kako bi zaustavile širenje, vlasti sada prelaze na rizičniju strategiju: aktivno traženje oboljelih od vrata do vrata.
2. Gdje je 850 ljudi pozitivnih na testu koji se vode kao “nestali”?
Statistika je neumoljiva, od 4.945 potvrđenih slučajeva, oko 730 je u bolnicama, 1.040 je preživjelo, a 2.325 pacijenata je umrlo. Matematika ukazuje da ostaje 850 pacijenata kojima se gubi svaki trag.
Ovi “nestali” pacijenti predstavljaju tempiranu bombu za širenje zaraze. Zbog dubokog nepovjerenja u vlasti i ljekare, mnogi zaraženi bježe iz bolnica ili se njeguju kod kuće.
Također, tradicionalni pogrebni običaji koji uključuju pranje i dodirivanje tijela preminulog direktno doprinose eksploziji novih slučajeva.
3. Stiže li obećani novac do radnika na prvoj liniji?
Kratak odgovor je – teško. Logistika je u kolapsu. Aerodrom u Buniji je zatvoren za komercijalne letove, a banaka u udaljenim područjima nema. Medicinari i timovi za sahrane moraju biti plaćeni isključivo u gotovini.
Zbog neisplaćenih plata i stalnih napada lokalnog stanovništva koje ne vjeruje u postojanje virusa, neki radnici su već stupili u štrajk, odbijajući da rizikuju živote besplatno.
Iako su donatori obećali dovoljno sredstava, od potrebnih 518 miliona dolara za zdravstveni odgovor isplaćena je tek polovina.
4. Imamo li dostupne tretmane i vakcine?
Iako je svijet nakon pandemije koronavirusa obećao brže reakcije, rok od 100 dana za razvoj lijeka za ovu epidemiju neće biti ispoštovan. Ipak, ohrabruje činjenica da ima napretka.
Testiranje se sada vrši lokalno u laboratorijama, a započeta su i ispitivanja dvije nove vakcine specifične za ovaj soj.
Postoje dokazi da i postojeća vakcina Ervebo (dizajnirana za Zair soj) može pružiti unakrsnu zaštitu i smanjiti stopu smrtnosti, zbog čega zvaničnici planiraju njeno uvođenje.
5. Kako će stvari izgledati za narednih 100 dana?
Jasno je da se epidemija neće završiti do decembra. Zvaničnici se nadaju da će novi terenski pristup u selima donijeti rezultate u naredna tri mjeseca.
Ključni pokazatelj bit će eventualni pad stope smrtnosti, koja trenutno iznosi zastrašujućih 47 posto.
Pored toga, pod budnim okom je i Južni Sudan, zemlja s vlastitom krizom, u koju bi se virus lako mogao preliti.
Ako ovi napori propadnu, epidemija je na sigurnom putu da po broju žrtava nadmaši onu iz zapadne Afrike, kada je u periodu između 2014. i 2016. godine preminulo više od 11.000 ljudi.
