Dolaskom Trumpa na vlast, došlo je do izmjene u odnosu SAD-a prema BiH. Umjesto dosadašnjeg pristupa, koji je bio obilježen aktivnim korištenjem sankcija kako bi se kaznili akteri koji podrivaju državu i njene institucije, Trumpova administracija se okrenula svojevrsnom biznis modelu.
Najbolji primjer tog pristupa je odnos prema predsjedniku SNSD-a Miloradu Dodiku. Washington je Dodiku ukinuo sankcije u zamjenu za prihvatanje presude Suda BiH, odlazak s funkcije predsjednika RS-a i povlačenje neustavnih zakona iz Narodne skupštine RS-a.
Bez obzira na Dodikovu secesionističku retoriku, iz SAD-a i dalje stoje iza svojih odluka. To je pokazalo i saslušanje zamjenika pomoćnika državnog sekretara Daniela Lawtona pred Kongresom.
“Mi smo više zainteresovani za konkretne poteze, a ne za retoriku. Dodik je odstupio s pozicije, više nije na javnoj funkciji i nije kandidat na predstojećim izborima”, rekao je Lawton i tako dao jasnu poruku da kurs američke politike ostaje isti.
Ranije je na istom saslušanju rekao da je “američka diplomatija riješila dugotrajnu krizu”, što je bio još jedan signal u tom smjeru.
Nekoliko dana nakon Lawtona, saslušan je i kandidat za ambasadora SAD-a u BiH Ronald Johnson. On je, kao i Lawton, suštinski potvrdio da se politika neće vraćati na staro stanje.
Izvjesna pobjeda demokrata će teško promijeniti odnos prema BiH
U tom kontekstu, javnost u BiH je pratila izjave demokratskih zastupnika u oba doma Kongresa, a njihove poruke su davale dozu optimizma da može doći do preokreta politike u skoroj budućnosti. Razlog su, naravno, predstojeći izbori.
Amerikanci će početkom novembra izaći na takozvane “midterms” izbore i odabrati novi saziv Predstavničkog doma i 37 zastupnika u Senatu.
Projekcije analitičara kažu da će demokrate, u najmanju ruku, osvojiti većinu u Predstavničkom domu, a pojedini predviđaju i kontrolu nad Senatom.
U tom slučaju, sljedeće dvije godine bi Amerika imala republikanskog predsjednika koji nema podršku niti jednog od domova Kongresa. Dosadašnja praksa kaže da bi to značilo dvije izrazito burne godine za Trumpa, jer se većine u Kongresu u ovakvoj situaciji obično koriste za raznovrsne istrage, opstrukcije u radu predsjednika SAD-a i zaustavljanje onih politika koje se smatraju problematičnim.
Upravo iz ovog razloga se u javnosti u BiH pojavila ideja da bi pobjeda demokrata mogla značiti i promjenu politike prema našoj zemlji. Ipak, ta ideja je teško provodiva iz više razloga.
Prvi među njima je da je vanjska politika isključiva nadležnost izvršne vlasti, koju će naredne dvije godine, bez obzira na rezultate izbora, kontrolisati Trump i njegova administracija.
Drugi najvažniji razlog je činjenica da je pitanje odnosa prema BiH daleko od vrha liste prioriteta za Demokratsku stranku. Naravno, pojedini kongresmeni i senatori će iskazati interes za BiH, što smo mogli vidjeti i tokom nedavnih saslušanja, ali je to daleko od stajališta stranke.
Prioriteti demokrata će biti primarno fokusirani na domaću politiku, a čak i u sferi vanjske politike na vrhu liste nalaze se rat u Iranu, odnos prema Ukrajini i evropskim saveznicima, te politika prema Kini.
Međutim, kada bi BiH i bila na visokoj listi prioriteta za Demokratsku stranku, Trumpova administracija je čak i tokom perioda kontrole republikanaca nad oba doma Kongresa pokazala da će, posebno u sferi vanjske politike, potpuno ignorisati zakonodavne institucije i voditi svoju politiku.
U tom kontekstu vrijedi napomenuti da su fokus na odnos prema Dodiku stavili i pojedini kongresmeni i senatori iz Republikanske stranke. Čak i s njihovim stavovima, administracija je zadržala kurs koji je preuzet prije skoro godinu dana ukidanjem sankcija Dodiku.
Jedino promjena može doći 2028. godine, ali je i ona nerealna
Uzimajući sve ovo u obzir, jasno je da je jedina mogućnost promjene politike SAD-a prema BiH promjena u Bijeloj kući, do koje će svakako doći 2028. godine.
Trump nema mogućnost da se kandiduje za novi mandat, a borbu će voditi neki novi kandidati Demokratske i Republikanske stranke.
Ipak, šanse za promjenu politike prema BiH su izrazito male, čak i kada bi demokrate osvojile Bijelu kuću. Kao što je to slučaj i za predstojeće “midterms” izbore, BiH jednostavno nije visoko na listi prioriteta za bilo koju stranku.
Demokratski predsjednik bi primarno stavio fokus na domaću politiku, a u sferi vanjske politike prioritet imaju najbliži partneri SAD-a. To su velike evropske zemlje, Izrael, Kanada, Južna Koreja, Japan i druge države širom svijeta koje su ispred BiH po pitanju važnosti partnerstva.
Promjena odnosa prema BiH nije izolovana
Politika koju je SAD vodila 30 godina prema BiH bila je uspostavljena još tokom agresije na našu zemlju i veliki dijelovi ovog pristupa se i dalje apliciraju.
Američki zvaničnici i dalje naglašavaju podršku teritorijalnom integritetu BiH, odnosno bilo koji razgovor o secesiji ili promjeni ustroja naše zemlje nemaju podršku iz Washingtona.
Promjena jednog dijela politike došla je kao dio šire reforme američkog pristupa vanjskoj politici, odnosno odbacivanje principa intervencionizma i zamjena za biznis model koji se oslanja isključivo na poslovne interese.
U tom kontekstu, promjena prema BiH nije izolovan incident, već refleksija drugačijeg stava administracije koja, pri tome, ne signalizira da će promijeniti svoj kurs, bez obzira na pritisak koji dolazi iz Kongresa.
Naravno, nada ostaje da pritisak može uroditi plodom i da će administracija u Washingtonu shvatiti da Dodik nastavlja s istom politikom kao i ranije, uz ozbiljnu eskalaciju retorike. Opravdanost te nade, ipak, je u najmanju ruku upitna.
