Ova kriza, specifično vezana za BiH, je počela 2020. godine, kada su na vlast došle stranke bliske Srbiji i Rusiji. Iz jedne od njih stigao je prijedlog za ambasadora u BiH, a riječ je o Budimiru Aleksiću, danas potpredsjedniku crnogorske vlade za obrazovanje, nauku i odnose s vjerskim zajednicama.
Ipak, njegovo imenovanje je zaustavio tadašnji predsjednik Milo Đukanović, a razlog je bio njegova sporna historija.
“Potpredsjednik Vlade Budimir Aleksić iz Nove srpske demokratije Andrije Mandića upravo je na fonu proslavljanja ratnih zločinaca, onih koji su Crnoj Gori, recimo, i tokom Drugog svjetskog rata poznati po etničkom čišćenju muslimana Bošnjaka na crnogorskom i bosanskom prostoru. On je jedan od predlagača da se zločincu i koljaču Pavlu Đurišiću podigne spomenik u Crnoj Gori“, istakla je članica Odbora za međunarodne odnose i iseljenike Skupštine Crne Gore Aleksandra Vuković-Kuč.
Izvršna direktorica Centra za građansko obrazovanje Daliborka Uljarević navodi da je postojala namjera da se na mjesto ambasadora u BiH imenuje osoba iz prosrpskih krugova u Crnoj Gori.
“U političkim krugovima kod nas spominjale su se i ambicije određenih partija da mjesto ambasadora u Sarajevu pripadne njihovom kadru, uključujući strukture čiji su stavovi bliski Aleksandru Vučiću i konceptu takozvanog ‘srpskog sveta’. Ja mislim da i tu treba tražiti dio razloga za izostanak saglasnosti. Možda je procijenjeno da je manje štetno ne imati ambasadora u Sarajevu nego poslati nekoga čiji bi politički profil mogao dodatno opteretiti odnose s Bosnom i Hercegovinom”, navela je.
Iako se zvanična politika iz Podgorice ograđuje od ovih poteza, a dobra saradnja i proevropski kurs stavljaju u fokus bilateralnih susreta, ministar vanjskih poslova Bosne i Hercegovine Elmedin Konaković tvrdi da je imenovanje ambasadora unutrašnja stvar zemlje s kojom Bosna i Hercegovina nema otvorenih pitanja.
“Na nivou vlada, ministarstava, premijera, predsjednika stvari funkcionišu fantastično. Oni znaju zbog čega unutar svog sistema nisu još uvijek imenovali ambasadora. Važno je da kažem, ubijeđen sam i znam da to nije nikakav protest prema Bosni i Hercegovini, niti je to neka negativna poruka nama”, kaže Konaković.
Iz crnogorskog Ministarstva vanjskih poslova navode da je ovo višefazni proces koji ne ometa provođenje vanjske politike Crne Gore.
“Važno je istaći da pitanje akreditovanja ambasadora u Sarajevu nije izolovan slučaj u okviru diplomatske mreže Crne Gore. U ovom trenutku ambasadori Crne Gore nisu akreditovani ni u pojedinim savezničkim državama, uključujući Njemačku, Italiju i Ujedinjeno Kraljevstvo”, navode iz Ministarstva vanjskih poslova Crne Gore.
Osim ovih država, Crna Gora nema ambasadora ni u Srbiji, Albaniji i Hrvatskoj. Ipak, ovi diplomatski problemi je nisu spriječili da postane najizgledniji kandidat za ulazak u Evropsku uniju od svih zemalja Zapadnog Balkana.
“S četiri države regije mi, koji smo bili sidro stabilnosti u regionu, imamo dosta turbulentne odnose i mislim da samo promjena vlasti može doprinijeti da jedna iskrena, proevropska, procrnogorska, demokratska, građanska vlada može napraviti velike promjene i uspostaviti mostove u regionu”, navela je Aleksandra Vuković-Kuč za Federalnu televiziju.
