Turska namjerava u sljedećih devet godina uložiti 80 milijardi eura (156 milijardi KM) u obnovljive izvore energije i 28 milijardi eura (54 milijarde KM) u infrastrukturu i mreže u energetskom sektoru.
Od tog velikog kolača njemačke bi se kompanije svakako trebale domoći velikog dijela, smatra njemačka ministrica ekonomije Katherina Reiche iz Kršćansko-demokratske unije (CDU) i 30 predstavnika malih i velikih kompanija iz branše. Oni su pratili ministricu na njezinom prvom službenom putovanju u turski glavni grad.
“Turska nije samo pouzdan partner. Ona je na području energije, sasvim jasno usmjerena na rast”, izjavila je Reiche u Ankari.
Turski ministar vidi velike šanse
Rast je upravo ono što posustaloj njemačkoj ekonomiji hitno treba. Njemačka je najveći trgovinski partner Turske, što se ogleda i u tome da 8.600 njemačkih kompanija posluje na Bosforu.
Tu je potencijal, smatra njemačka resorna ministrica. U Turskoj se mnogo novca ulaže u nove tehnologije, u obnovljive izvore energije, u skladištenje električne energije i u infrastrukturu, uprkos vrtoglavoj inflaciji i kamatnim stopama koje trenutno iznose više od 30 posto.
Turski ministar trgovine Omer Bolat pohvalio je postojeće partnerstvo na području energije vjetra i sunca te se nada u širenje partnerstva.
“Vjerujemo da će se ova uspješna priča u narednim godinama više puta ponoviti i stvoriti nove šanse za ulagače i tehnološke kompanije u našim zemljama”, rekao je Bolat.
Turska kao energetsko čvorište
Njemački opskrbljivač energijom Uniper želi, prema riječima svog direktora Michaela Lewisa koji je doputovao s delegacijom, intenzivno ući u distribuciju plina i međunarodnu trgovinu plinom u Turskoj.
Šef za Evropu u Siemens Energyju Frederik Doye vidi velike mogućnosti u proširenju održive elektroenergetske mreže u Turskoj i njeno pretvaranje u istočno-zapadnu vezu između centralne Azije i Evrope.
Turska se već nekoliko godina pozicionira kao čvorište za plin, naftu i električnu energiju u regiji, kao poveznica između Crnog mora, Bliskog istoka i jugoistočne Evrope.
Rusija je najveći dobavljač plina za Tursku
Još uvijek 40 posto plina dolazi u Tursku putem plinovoda TurkStream iz Rusije. To bi se trebalo promijeniti, traži Evropska unija od Turske, kandidatkinje za članstvo u EU, zbog ruskog rata protiv Ukrajine.
Turski ministar energije Alparslan Bayraktar izjavio je da Turska načelno želi postati nezavisnija od ruskih energetskih isporuka. Nije dao konkretne podatke i nije isključio nove projekte s Rusijom.
Za Uniper, njemačkog opskrbljivača plinom, ruski plin u turskoj mreži predstavlja problem. Kako bi se moglo u potpunosti sarađivati, Turska bi morala svoj plin certificirati, tako da bude u skladu sa sankcijama EU protiv Rusije.
Turska intenzivno razvija nove izvore, poput isporuka ukapljenog plina iz Sjedinjenih Američkih Država tankerima. Osim toga, turske su kompanije počele eksploatirati prvo veliko vlastito plinsko polje u Crnom moru.
Ova država tradicionalno dobavlja plin i iz Azerbejdžana, koji se plinovodom distribuira do Zapadnog Balkana, jugoistočne Evrope i Italije. Količine bi se trebale povećati. Diverzifikacija je za ministra Bayraktara ključna.
Blokada u Zaljevu kao pouka
Ratna blokada Hormuškog moreuza za važne transporte nafte i plina pokazuje koliko je opasna ovisnost o jednom lancu opskrbe, podsjetio je Bayraktar.
“Mi kao Turska želimo s uvijek većom konfiguracijom energetskog tržišta osigurati ne samo vlastitu sigurnost, nego i sigurnost energije u regiji. Za to nam treba još više povezanosti”, naglasio je.
Te veze i vodove prema Bliskom istoku, sjevernoj Africi i Evropi mogle bi graditi i njemačke kompanije, istakao je Bayraktar.
Iz turske delegacije na razgovorima u Ankari je poručeno da bi kriza oko Hormuškog moreuza srednjoročno mogla biti i prilika za Tursku. Turska vlada želi svoju državu predstaviti kao sigurnu alternativu Perzijskom zaljevu za energetska ulaganja i kapital, svojevrsni drugi Dubai na Bosforu.
Plinsko polje kod Kipra ostaje tačka spora
U razgovorima u Ankari nije tematiziran spor s Kiprom oko velikih nalazišta plina. Naime, Turska polaže pravo na dijelove tog plinskog polja za sjevernu polovinu otoka Kipra, koji je pod vlašću Turske. Kipar i EU odbacuju turske zahtjeve.
Kipar planira sljedeće godine početi s eksploatacijom plina i transportovati ga plinovodom u Egipat, gdje bi se ukapljivao i dalje otpremao brodovima.
Turska bi rado sama eksploatirala to plinsko polje i uključila ga u svoje diverzificirane izvore. Ministar energije najavio je još prije nekoliko sedmica da želi do 2028. izgraditi plinovod od Kipra do jedne turske luke.
Čisto logistički gledano, transport plina s Kipra u tursku mrežu imao bi smisla jer od obale Kipra do najbliže turske luke ima samo 75 kilometara.
Grčka i Turska su konkurenti
Smislena, ali iz političkih razloga teško zamisliva bila bi i tješnja saradnja između Turske i Grčke u opskrbi energijom. Umjesto toga, obje se države pozicioniraju kao energetsko čvorište u istočnom Sredozemlju.
Grčka je proširila svoje kapacitete za prihvat ukapljenog plina (LNG). Američke kompanije dopremaju svoje LNG pošiljke u grčkim lukama, odakle se transportiraju na Zapadni Balkan i dalje u centralnu Evropu.
I poboljšanje povezanosti elektroenergetskih mreža u regiji bila bi dobra ideja, navedeno je u studiji časopisa Internationale Politik.
Nije poznato da li je njemačka ministrica Katherina Reiche u Ankari načela i osjetljive političke teme, kao što je sloboda izražavanja. Prije razgovora rekla je samo da i kod dobrih partnera postoje neugodne teme, ali da se o njima ne raspravlja javno pred mikrofonima, piše Deutsche Welle.
