“Bio sam u Potočarima od 11. do 21. jula 1995. godine, uključujući i tri dana dok su pripadnici vojske bosanskih Srba vršili selekciju muškaraca i dječaka. Bosanskosrpski oficiri su se, dok su istovremeno planirali i organizovali njihovo sistematsko ubijanje, pozivali na zakone ratovanja i tvrdili da imaju pravo ispitivati punoljetne muškarce. Ne tako drastično, naravno, ali u istom duhu je i insistiranje najviših bosanskosrpskih zvaničnika, poput Željke Cvijanović i Srđana Amidžića, na tobožnjoj legalnosti posljednjeg policijsko-pravosudnog napada na Memorijalni centar Srebrenica”, poručio je Suljagić.
Podsjetio je da je Radovan Karadžić 11. jula 1995. govorio Miroslavu Deronjiću: “Miroslave, sve kroz papire!”
“Čestitao mu je kada je ovaj donio ‘sporazum’ sa zapovjedništvom nizozemskog bataljona kojim je prisilni transfer stanovništva prikazan kao postupak koji je proveden u skladu s normama međunarodnog prava”, poručio je Suljagić.
On je istakao da je “Pravo – tačnije, travestija prava – uvijek bilo sastavni dio arsenala iskorjenjivanja Bošnjaka istočne Bosne”
“Tako je bilo i drugdje u BiH, gdje god su uspjeli preuzeti državne institucije. Masovne grobnice bile su ‘asanacija’. Masakri su bili ‘borbena dejstva’. I tako redom. Ali postoji jedna velika razlika. Sada znamo. I ne zna jedan. Zna nas mnogo. I gdje god vi dođete, mi smo već bili. Toliko ste providni da niko neće ni da se očeše o vas bez da mu dobrano platite. I nećete uspjeti, kao što nikada ni u čemu niste uspjeli. Nemojte biti budale i misliti da mi svoju slobodu ne shvatamo ozbiljno”, zaključio je Suljagić.
Cvijanović je kazala da onaj ko posluje u skladu sa zakonom nije kriv i da “ako je sve u redu, nemate se čega plašiti”.
Više saradnika Memorijalnog centra je po nalogu Tužilaštva iz Bijeljine pozvano u MUP RS-a kako bi dali izjavu o navodno kriminalnim radnjama u poslovanje ove institucije.
