Ipak, umjesto borbe za sami vrh, turnir je ostao upamćen po rezultatskom padu, narušenoj atmosferi zbog neisplaćenih premija i “rata” proizvođača sportske opreme, te urbanoj legendi koja kaže da je Josip Broz Tito lično “prodao” utakmicu Nijemcima za državni kredit.
Deseti po redu Mundijal, na kojem je učestvovalo samo 16 reprezentacija, osvojio je domaćin predvođen velikanima poput Franza Beckenbauera i Gerda Müllera. Jugoslavija je na turnir stigla nakon što je propustila prvenstva 1966. i 1970. godine, a plasman je izboren antologijskom majstoricom u Frankfurtu i golom Josipa Katalinskog protiv Španije.
Očekivanja su bila ogromna, a s obzirom na imena u ekipi, bila su i opravdana.
Reprezentacija je bila sastavljena pretežno od igrača Hajduka (Šurjak, Oblak, Buljan, Mužinić) i Crvene zvezde (Džajić, Karasi, Aćimović, Petrović), dodatno ojačana čuvenim mostarskim “BMV” trojcem iz Veleža (Bajević – Marić – Vladić).
Početak turnira bio je kao iz snova:
Jugoslavija – Brazil 0:0
U prvoj utakmici, pred prepunim stadionom u Gelsenkirchenu, ekipa je nadigrala tada aktuelne svjetske prvake i pokazala da može parirati svima.
Jugoslavija – Zair 9:0
Uslijedila je nezapamćena demonstracija sile. Pobjeda nad današnjim DR Kongom i danas dijeli prvo mjesto po rekordnoj pobjedi u historiji SP-a. Blistao je Dušan Bajević sa hat-trickom, a pogađalo je još šest različitih igrača (Džajić, Šurjak, Katalinski, Bogićević, Oblak i Petković).
Jugoslavija – Škotska 1:1
Remijem u trećem kolu osigurano je prvo mjesto u grupi i prolazak u drugu fazu takmičenja, a strijelac protiv Škotske bio je Karasi.
Činilo se da će se o ovoj generaciji pričati u istom dahu kao o Cruyffovoj Nizozemskoj ili Beckenbauerovoj Njemačkoj, ali onda je uslijedio potpuni raspad.
U drugoj grupnoj fazi na scenu je stupio “balkanski mentalitet”. Igračima su bile obećane premije u iznosu od tada ogromnih 15.000 maraka. Međutim, isplata je blokirana uz objašnjenje da bi se time “prekršila devizna klauzula”. Atmosfera u ekipi je preko noći zatrovana.
Pored toga, unutar tima se vodio pravi rat između proizvođača sportske opreme. Legendarni golman Enver Marić kasnije je slikovito opisao situaciju:
“Nered u našoj ekipi napravili su proizvođači kopački Puma i Adidas. Puma je nudila bogate ugovore ako promijenite kopačke, pa smo tako Dragan Džajić i ja dobili 20.000 maraka što smo obuli Pumine kopačke. Uz to, savez nam nije isplatio premije. Atmosfera je bila grozna, ekipa se potpuno raspala i iznutra smo bili posve truli.”
Kao direktan rezultat, Jugoslavija je u drugoj fazi izgubila sve tri utakmice:
Jugoslavija – Zapadna Njemačka 0:2 (Müller, Breitner)
Jugoslavija – Poljska 1:2 (Karasi / Deyna, Lato)
Jugoslavija – Švedska 1:2 (Šurjak / Edström, Torstensson)
Zanimljiva je priča, koju je često isticao ugledni hrvatski novinar Tomislav Židak, da je politika umiješala prste u ispadanje reprezentacije.
Naime, Jugoslavija je u to vrijeme bila pred ekonomskim kolapsom, a Josip Broz Tito je stigao u Njemačku baš u vrijeme prvenstva tražeći kredit od 700 miliona njemačkih maraka.
Dan uoči utakmice između Zapadne Njemačke i Jugoslavije, Tito je priredio prijem u hotelu Park u Düsseldorfu. Manje od 24 sata kasnije, “Plavi” su glatko poraženi.
“Nakon što smo izgubili, pukla je priča da je utakmica bila namještena, da smo je prodali za kredit koji nam je dao njemački kancelar i da nikada nismo vratili tih 700 miliona maraka,” prisjetio se Enver Marić.
“Jedva smo ga i vidjeli u hotelu, sve je vrvjelo od policije i agenata. Tito sasvim sigurno nije bio na utakmici, a mi jednostavno nismo igrali dobro.”
Iako igrači nikada nisu priznali “prodaju”, ostaje historijska činjenica da Jugoslavija taj kredit zaista nikada nije vratila Njemačkoj, a ova generacija je ostala upamćena kao ekipa koja je imala kvalitet za krov svijeta, ali ju je uništio loš sistem i mentalitet koji se i na kasnijim takmičenjima često pokazao kobnim.
Sastav reprezentacije Jugoslavije na SP-u 1974.:
Golmani:
Enver Marić (Velež)
Ognjen Petrović (Crvena zvezda)
Rizah Mešković (Hajduk)
Odbrana i vezni red:
Ivan Buljan (Hajduk)
Enver Hadžiabdić (Željezničar)
Dražen Mužinić (Hajduk)
Josip Katalinski (Željezničar)
Vladislav Bogićević (Crvena zvezda)
Branko Oblak (Hajduk)
Ivica Šurjak (Hajduk)
Jovan Aćimović (Crvena zvezda)
Luka Peruzović (Hajduk)
Kiril Dojčinovski (Crvena zvezda)
Franjo Vladić (Velež)
Vladimir Petrović (Crvena zvezda)
Napad:
Ilija Petković (Troyes)
Dragan Džajić (Crvena zvezda)
Jure Jerković (Hajduk)
Miroslav Pavlović (Crvena zvezda)
Danilo Popivoda (Olimpija)
Stanislav Karasi (Crvena zvezda)
Dušan Bajević (Velež)



