Na današnji dan 1995. godine, u 20 sati i 55 minuta, granata ispaljena sa položaja Vojske Republike Srpske na planini Ozren prekinula je mladost okupljenu na tadašnjem simbolu života u Tuzli.
Kapija, mjesto susreta, druženja i nade, u svega nekoliko sekundi pretvorena je u prizor nezamislive tragedije. Ubijena je 71 osoba, dok je više od 200 građana ranjeno. Prosječna starost stradalih bila je tek 21 godinu.
Među žrtvama se nalazio i dvogodišnji Sandro Kalesić, najmlađa žrtva masakra, koji je u trenutku eksplozije bio u naručju svojih roditelja. Njegovo ime i danas simbolizira bol koja nikada nije prestala.
Sud Bosne i Hercegovine pravosnažno je utvrdio da je za granatiranje Tuzle odgovoran Novak Đukić, nekadašnji komandant Taktičke grupe Ozren Vojske Republike Srpske. Presudom je osuđen na 20 godina zatvora zbog naređivanja artiljerijskog napada na Kapiju.
Ipak, uprkos pravosnažnoj presudi, Đukić ni tri decenije nakon zločina ne služi zatvorsku kaznu. Bh. pravosuđu nedostupan je od 2014. godine, kada se nije pojavio na izdržavanju kazne, navodeći da se nalazi na liječenju u Srbiji. Za njim je raspisana potjernica, ali zbog posjedovanja srbijanskog državljanstva nije izručen Bosni i Hercegovini.
Današnji program obilježavanja godišnjice počinje u kompleksu Slana Banja, gdje će biti položeni vijenci i cvijeće u znak sjećanja na civilne žrtve rata. Centralna komemoracija bit će održana na Kapiji, mjestu koje već tri decenije nosi kolektivnu bol Tuzle.
Večeras, tačno u 20 sati i 55 minuta, oglasit će se sirena za uzbunu, odnosno zvuk koji u Tuzli ne označava samo sjećanje, već i ranu koja nikada nije zacijelila.
Na području Tuzlanskog kantona danas je Dan žalosti, zastave su spuštene na pola koplja, a javni sadržaji prilagođeni su dostojanstvenom obilježavanju godišnjice jednog od najtežih zločina nad civilima tokom agresije na Bosnu i Hercegovinu.
Kapija danas nije samo mjesto stradanja, već trajni podsjetnik da su u jednom trenutku ugašeni snovi, mladost i budućnosti generacije koja je vjerovala da rat neće pobijediti život.
U noći 25. maja 1995. godine na Tuzlanskoj kapiji smrtno su stradali: Razija Dedović, Alma Brguljak, Senada Hasanović, Fahrudin Ramić, Pera Marinović, Šaban Mustačević, Edhem Sarajlić, Adnan Beganović, Asmir Bakalović, Suzana Dušić, Almasa Ćerimović, Amir Dapa, Amir Đuzel, Vesna Kurtalić, Edisa Memić, Sanja Ćajić, Nedim Rekić, Mustafa Vuković, Adnan Hujdurović, Edina Ahmetašević, Amira Mehinović, Franc Kantor, Asim Slijepčević i Sandro Kalesić.
Život su izgubili i Edin Hodžić, Indira Borić, Sulejman Mehanović, Damir Kurbašić, Ilinka Tadić, Selma Nuhanović, Edin Mehmedović, Nihad Šišić, Amir Čekić, Indira Okanović, Ilvana Bošnjaković, Admir Alispahić, Jasenko Rosić, Damir Bojkić, Samir Mujić, Rajif Rahmani, Almir Jahić, Lejla Bučuk, Azur Mujabašić, Azur Vantić te Suzana Abuismail.
Usmrćeni su i Šemsa Hasičić, Senahid Salamović, Nenad Marković, Hamdija Hakić, Petar Stjepanović, Elvis Alagić, Lejla Atiković, Armin Šišić, Rusmir Ponjavić, Alem Hidanović, Zada Dedić, Vanja Kurbegović, Jelena Stojičić, Hasa Hrustanović, Ago Hadžić, Selma Čaušević, Nešet Mujanović, Adrijana Milić, Samir Čirak, Muri Fatušić, Elvir Murselović, Adnan Saimović, Jasminka Sarajlić te još četiri osobe koje nisu identifikovane.
