Gledajući idealne profile partnera na papiru, većina ljudi navodi vrline poput empatije, smisla za humor, pouzdanosti i inteligencije. Fizički izgled u tim opisima često završi pri samom dnu, spomenut tek usput ili uz ogradu da nije presudan.
Međutim, zaprepašćujući razmak između onoga što tvrdimo da tražimo i onoga što u stvarnosti biramo predstavlja jedan od najfascinantnijih fenomena u modernoj psihologiji odnosa. Nauka potvrđuje da je fizička privlačnost ključni pokretač romantične hemije, čak i kod onih koji tvrdoglavo insistiraju na tome da im nije važna.
Klasični psihološki modeli godinama su sugerisali da muškarci i žene imaju potpuno različite prioritete, pri čemu muškarci daju prednost izgledu, a žene socioekonomskom statusu i karakteru. Ipak, savremena istraživanja dr. Paula Eastwicka i dr. Elija Finkela, koja su pratila reakcije učesnika uživo na brzinskim sastancima, srušila su taj mit.
Kada se nađu licem u lice s potencijalnim partnerom, oba spola primarno reaguju na vizuelni utisak. Kriteriji koje su učesnici ranije stavili na papir pokazali su se gotovo beznačajnima za stvarnu privlačnost koju su osjetili u prostoru.
Veliki dio ove nesvjesne reakcije leži u kognitivnoj pristrasnosti poznatoj kao halo efekt. Radi se o mehanizmu u kojem jednu vidljivu, pozitivnu osobinu – u ovom slučaju fizičku ljepotu – automatski preslikavamo na cjelokupnu ličnost. Privlačnim osobama nesvjesno pripisujemo toplinu, inteligenciju, društvenost i samopouzdanje, a skloniji smo im i brže oprostiti sitne propuste. Zbog toga često vjerujemo da nas je privukao nečiji karakter, dok u pozadini mozak zapravo primjenjuje halo efekt zasnovan na vizuelnom utisku.
Priznanje da nam je izgled važan u društvu se i dalje poistovjećuje s površnošću, zbog čega većina ljudi potiskuje tu činjenicu kako bi izbjegla osjećaj krivice ili kognitivnu disonancu. Mozak često naknadno racionalizuje privlačnost, pa početnu vizuelnu iskru u svojoj glavi preoblikujemo u priču o posebnoj energiji ili šarmu partnera.
To ne znači da su unutrašnje vrijednosti nebitne, već da izgled i karakter imaju različite uloge u različitim fazama odnosa. Fizička privlačnost djeluje kao ulazna karta koja otvara vrata i stvara početnu radoznalost, dok su emocionalna inteligencija, zajedničke vrijednosti i međusobno poštovanje nosioci dugoročne stabilnosti.

