Na rijeci Yarlung Tsangpo u Tibetu Kina gradi hidroelektranu vrijednu oko 167 milijardi dolara. Biće to najveći i najskuplji hidroenergetski objekat ikada podignut, s trostruko većom proizvodnjom od brane Tri klanca. Radovi su počeli u julu 2025, a dovršetak se očekuje 2033.
Sve počinje od jednog mjesta na karti.
Rijeka Yarlung Tsangpo teče preko Tibetanske visoravni, a onda kod svete planine Namcha Barwa pravi oštar zaokret i naglo se spušta prema jugu.
Na tom potezu, dugom pedesetak kilometara, rijeka pada oko dvije hiljade metara.
Za inženjere to je najvrednija geografija koja postoji. Voda koja pada s te visine nosi ogromnu energiju, a sve je zbijeno na kratkoj udaljenosti.
Šezdeset gigavata, koliko troši cijela Britanija
Brojke su takve da traže poređenje.
Predviđena snaga je oko šezdeset gigavata, a godišnja proizvodnja tristo milijardi kilovat-sati.
To je otprilike koliko struje godišnje potroši cijela Velika Britanija.
Postojeća brana Tri klanca, koja je do sada bila najveći pojedinačni izvor te vrste na svijetu, proizvodi otprilike trećinu toga.
Trošak od oko 167 milijardi dolara je četiri do pet puta veći od onoga što je koštala brana Tri klanca, a veći je i od ukupne cijene Međunarodne svemirske stanice.
Struja bi trebala biti dovoljna za više od tristo miliona ljudi.
Zašto ne grade jedan veliki zid
Ovdje je razlika u pristupu koja objašnjava kako se to uopšte gradi.
Brana Tri klanca podignuta je klasično, kao ogroman zid koji zaustavlja rijeku i pravi jezero. Posljedica je bila da su potopljene doline i gradovi, a preseljeno je više miliona ljudi.
Medog se gradi drugačije.
Umjesto jednog zida, planirano je pet elektrana poredanih jedna za drugom niz klanac. Uz to se dio rijeke odvodi kroz četiri tunela duga po dvadesetak kilometara, probijena kroz samu planinu.
Voda tako zaobiđe zavoj rijeke, prođe kroz planinu i izađe niže, gdje se njena visinska razlika pretvara u struju.
Prednost je što nema ogromnog jezera. Mana je što je to građevinski neuporedivo teže.
Zemljotresi i klanac dubok kao nijedan drugi
Teren je ono što ovaj projekat čini spornim i među inženjerima.
Kanjon kroz koji rijeka prolazi jedan je od najdubljih na svijetu.
Uz to je područje seizmički vrlo aktivno, jer se tu sudaraju tektonske ploče koje su i stvorile Himalaje. Gradi se, dakle, na mjestu gdje se zemlja pomjera.
Dodatni problem su odroni i klizišta, koja su u tom kraju česta, kao i nadmorska visina koja otežava svaki rad.
Zašto je Indija zabrinuta
Postoji i strana koja nema veze s inženjerstvom.
Ista rijeka nakon Tibeta ulazi u Indiju, gdje se zove Brahmaputra, pa zatim u Bangladeš.
O toj vodi ovisi poljoprivreda, ribolov i vodosnabdijevanje u više indijskih država i u velikom dijelu bangladeške delte.
Brana se nalazi stotinjak do dvjesto kilometara od sporne granice između Tibeta i indijske države Arunachal Pradesh, koju Kina naziva Južnim Tibetom.
Indijska vlada je već izrazila zabrinutost i traži transparentnost o tome kako će se upravljati protokom vode. Kina tvrdi da projekat neće imati značajan utjecaj na okoliš niti ugroziti snabdijevanje susjednih zemalja.
Suština spora nije u tome hoće li Kina zaustaviti rijeku, nego u tome što onaj ko drži gornji tok može odlučivati kada će vodu pustiti, a kada zadržati.
Projekat o kojem se u samoj Kini malo govori
Zanimljiv je i način na koji se o svemu izvještava.
Radovi su svečano otvoreni u julu 2025, uz prisustvo premijera, koji je projekat nazvao poduhvatom vijeka.
Nakon toga je, prema analizama koje prate tu regiju, o njemu u kineskoj javnosti bilo vrlo malo rasprave, za razliku od brane Tri klanca, o kojoj se svojevremeno mnogo pisalo.
Dovršetak se očekuje 2033. Ako sve bude po planu, jedan himalajski klanac davat će struju za više ljudi nego što ih ima u cijeloj Evropskoj uniji.
Pratite nas na društvenim mrežama
