Osim što mogu uništiti sadnice gotovo preko noći, hrane se lišćem, cvjetovima, stabljikama, lukovicama, gomoljima i krompirom, ostavljajući za sobom nepravilne rupe i prepoznatljiv srebrnkasti trag sluzi.
Iako su aktivni tokom cijele godine, njihova prisutnost najizraženija je u proljetnim i ljetnim mjesecima, kada ima mnogo mladih i svježih biljaka kojima se mogu hraniti.
Ove štetočine najčešće se skrivaju u zemlji ili na hladnim i tamnim mjestima kako bi izbjegle dehidraciju, a najaktivnije su nakon zalaska sunca, posebno tokom toplog i vlažnog vremena.
Pitanje kako se prirodno i efikasno boriti protiv puževa često je među najčešćim temama među vrtlarima. Prema anketi među čitateljima BBC Gardeners’ Worlda o najboljim načinima suzbijanja puževa u vrtu, među najuspješnijim metodama našla se i upotreba bijelog luka.
Bijeli luk kao prirodna zaštita
Miris bijelog luka odbija puževe, zbog čega njegovo nanošenje na biljke predstavlja jednostavan i prirodan način zaštite vrta od ovih štetočina.
Kako bi zaštitili biljke od napada puževa, vrtlari mogu pripremiti domaći pripravak od bijelog luka. Preporučuje se da dvije cijele glavice bijelog luka usitne i prokuhaju u nekoliko litara vode. Nakon toga smjesu je potrebno procijediti i ostaviti da se ohladi.
Jedna kašika dobijenog pripravka zatim se razrjeđuje u četiri litre vode, a smjesa se jednom sedmično, u večernjim satima, nanosi na mlade biljke.
Bijeli luk se može nanositi i direktno na listove biljaka, pri čemu je važno da se tretman redovno ponavlja, naročito nakon kiše.
